Voda i svjesnost

Ljudsko tijelo sadrži veliki postotak vode. Bebe imaju 78% tjelesne mase koja otpada na vodu. Jednogodišnjaci 65%. Odrasli muškarci 60%. Odrasle žene 55%. 70,9% planetarne površine je prekriveno vodom, od toga se u oceanima i morima nalazi 96,5% tekuće vode na Zemlji. Na polarnim kapama i u glečerima je zarobljeno dodatnih 2% vode na planeti. Zemlja je vodeni planet!

Voda je kemijski sastojak formule H₂O. Molekula vode sadrži jedan atom kisika i dva atoma vodika spojeni kovalentnom vezom. Voda se na Zemlji uglavnom nalazi u tekućem obliku, no nalazimo je i u tvrdom obliku, kada se stvore kristali leda, ili i obliku pare. Tek 0,001% vode se nalazi u plinovitom stanju u atmosferi planete.

U Sunčevom sustavu voda je pronađena u gotov svim manjim tijelima kao što su komete, asteroidi i meteori, te na: Marsu, Mjesecu, Titanu, Europi, Saturnovim prstenovima, Uranu, Neptunu, Enceladusu, Plutonu i Charonu, u Kuiperovom pojasu i Oortovom oblaku.

Čista i nezagađena voda je esencijalno potrebna za normalan život svakom živom biću na planeti osim nekim vrstama gljivica, bakterija i jednostaničnih organizama koji žive u zagađenim i/ili toksičnim vodama.

Tek od unazad nekih 30. godina se počelo spominjati kako voda kao i sva druga neživa i živa materija na planeti sadrži određeni oblik svijesti, o kojoj mi malo ili nimalo znamo naročito ako se radi o nižim denzitetima.

Prvi denzitet (gustina) je nivo s najvećom materijalnom gustoćom i najmanjom mogućom svijesti. U prvi denzitet spadaju: minerali, kristali, voda, itd. U zadnje vrijeme su se samo na vodi i kristalima vodila određena znanstvena ispitivanja u kojima definitivno prednjači Masaru Emoto u ispitivanju svijesti i mogućnosti pamćenja vode. Prvi je kristale vode istraživao Wilson Bentley 1902. godine.

Drugi denzitet bi sadržavao biljke i životinje, za koje znanost priznaje da životinje pokazuju iznimne nivoe instinkta, dok neke životinje pokazuju i zavidnu inteligenciju; u tome prednjače dupini, kitovi, čovjekoliki majmuni i neke vrste papagaja i hobotnice. O razini svjesnosti biljaka se jako malo istražuje no za sada je tek otkriveno kako biljke reagiraju na muziku, čak toliko da se u biljkama riže geni riže aktiviraju na opuštajuću klasičnu muziku, taj znanstveni rad je napravio Mi-Jeong Jeong i njegov tim kolega s Nacionalnog Instituta za Poljoprivrednu Biotehnologiju Južne Koreje.

Treći denzitet bi uključivao samosvijest, za sada tu spada samo naša vrsta Homo Sapiensa.

U četvrti denzitet bi se po metafizičkim istraživanjima uključili niži astralni nivoi, to jest bića koja nastanjuju te realitete, ovaj denzitet bi trebao biti promjenjiv to jest uključivao bi fizičko i astralno ili energetsko postojanje po želji entiteta. Naravno da je ovo špekulativni dio jer mi nismo u stanju vidjeti astralne realitete osim u promijenjenim stanjima svijesti u stanjima bliskim smrti, komi, uz pomoć određenih halucinogenih droga s kojima su određene opskurne agencije u SAD-u za vrijeme šezdesetih i sedamdesetih godina XX vijeka jako puno eksperimentirale na ljudima. Naravno tu su i mnogi pripravci šamana naročito iz Centralne i Južne Amerike koji promijenjena stanja svijesti stvaraju uz pomoć Peyotea i Ayahuascae.

Peti denzitet bi uključivao sva stanja između reinkarnacija to jest života, i u tom bi denzitetu trebali obitavati svi entiteti koji su umrli. O reinkarnacijskim ciklusima jako puno govore istočnjačke religije i filozofije, period između dva života se najčešće naziva Samsara, istraživanja o reinkarnaciji su relativno dobro pokrivena od strane Dr. Helen Wambach koja je u gotovo 40 godina rada ispitala preko 10 000 ljudi uz pomoć tehnike hipno regresije, s tim područjem su se bavili i drugi prominentni znanstvenici kao što je prof. dr. Ian Stevenson i dr. Jim B. Tucker. Po istraživanjima taj je denzitet bezvremenski, sveprisutan i isključivo energetski ali pasivan. Što bi onda jako dobro objasnilo povremena viđenja utvara ili duhova o kojima je čak pisao i znameniti arheolog i istraživač paranormalnog  Thomas C. Lethbridge.

Šesti denzitet ili viši astralni nivo bi uključivao isključivo energetske entitete koji se više ne reinkarniraju i nemaju potrebe za fizičkim tijelom. O ovome uopće nema znanstvenih istraživanja iako se neki hrabriji pisci i znanstvenici povezivali ovaj denzitet kao i četvrti denzitet s aktualnom i nepresušnom temom NLO-a i multi-dimenzionalnih bića, od ljudi koji su se bavili ovom tematikom bi mogli navesti Whitley Striebera pa čak i Billa Coopera. No o višim astralnim nivoima se najviše govori u kanaliziranim radovima Karle Rupert, Barbare Marciniak i Laure Knight Jadczyk.

Sedmi denzitet ili Unija s jednim, nama je napoznatiji pod nazivom bog. Koliko smo daleko od stvarnog poimanja ovog denziteta postojanja najbolje pokazuju naše raznovrsne religije i filozofska shvaćanja zbog kojih su se vodili i još se vode krvavi ratovi.

Ovaj kratak pregled denziteta nas dovodi do potrebe za ispitivanjem tih istih denziteta i shvaćanja kako se oni odnose na nivo svjesnosti i znanja. Koliko god da se o ljudskom nivou znanja, svjesnosti i samosvijesti piše, govori i raspravlja, jako malo se istražuje o odlikama drugih denziteta. Po tome je sasvim logično da se u istraživanja uključe i ona koja će obuhvatiti prvi denzitet.  Na tom planu prednjači Japanski znanstvenik Masaru Emoto, koji se pozabavio svojstvima vode i vodenih kristala. Doktor Masaru Emoto je za sada usamljeni istraživač koji je otkrio da ljudska svijest i vanjski podražaji utječu na molekularna svojstva vode.

Utjecaj heavy metal muzike na kristalizaciju vode.

Emoto je shvatio da voda može pamtiti različite podražaje i njih projektirati kroz različite oblike kristala. Znakovito je da se vodeni kristali oblikuju prema svojstvima i podražajima koje bi mogli okarakterizirati „ugodnim“ za prelijepe kristale koji imaju gotovo savršenu simetričnost i minucioznost dok se s „neugodnim“ podražajima povezuje stvaranje kristala bez zlatnog reza i simetričnosti.

Kristali vode dan prije potresa u Japanu 11.03.2011. godine.

Kristali vode koji su se stvorili za vrijeme “slušanja” muzike Johanna Sebastina Bacha  i to skladbe za gudačke instrumente “Air” u G-molu.

Prekrasan kristal vode koji se stvorio pored slike cvijeta Japanske trešnje.

Kristal vode nastao neposredno nakon potresa u Japanu.

Doktor Masaru Emoto je otkrio neka vrlo interesantna svojstva vode, za koju smo naivno vjerovali da nikako ne može imati bilo kakvu svijest, a kamo li pamćenje. Koliko je to pogrešno razmišljanje, Emoto dokazuje već trideset godina. Na žalost, uza sve materijalne dokaze, mainstream današnje znanosti ne obraća pažnju na Emotove radove.

Kristali nastali dan nakon potresa u Japanu.

Masaru Emoto već gotovo 30. godina izučava neobična svojstva vode. Počeo je s mjerenjem valnih fluktuacija u vodi, ali tek kada je počeo izučavati vodene kristale, otkrio je da se voda na takav način izražava, čak i u slučajevima prirodnih nepogoda, kao što su potresi.

Prvo veliko otkriće koje je u potunosti zbunilo Emotoa je bila činjenica da voda stvara nevjerojatne pravilne kristale pod utjecajem muzike, naročito one sa smirujućim i harmonijskim nizovima, za razliku od muzike koja „para uši“ kada se kristali ne stvaraju ili se stvaraju na potpuno kaotičan i nesimetričan način. Što je muzika bila harmoničnija to su kristali vode bili simetričniji.

Otpadna voda iz Fijiware ne može stvarati kristale.

Emoto je otkrio kako voda iz vodovoda, kanalizacije ili jezera s otpadnom vodom nikada ne može napraviti tako lijepe kristale kao što to može napraviti izvorska nezagađena voda. Osim ako se na nju ne utisnu određene pozitivne emocionlne poruke ili molitve.

Nakon što je vodu iz brane Fijiware odnio u hram Jyuhouin budističkim redovnicima pored koje su se oni molili voda je stvorila predivne kristale.

Još veće iznenađenje je doživio kada je otkrio da nekako voda „osjeti“ vibracije s riječi napisanih na listu papira koje bi zalijepio za čašu ili bocu vode.

1999. godine Masaru Emotoosnovao malu izdavačku tvrtku koju je nazvao Hado Kyoikoshua (Valne fluktuacije), i tada je sam objavio prvu knjigu s otkrićima, ta knjiga j ena našem jeziku prevedena pod nazivom „Poruke iz vode,“ koja je u stvari bila zbirka fotografija s kratkim objašnjenjem kako su nastali kristali vode i uz koje poruke. Knjiga je uskoro postala svjetski bestseller.

Masaro Emoto je 2005. Izdao drugu knjigu pod nazivom „Istinska moć vode“ u kojoj kaže:

„Očaranost me nagnala da se ozbiljno posvetim proučavanju vode i s vremenom sam se uvjerio da je voda prihvatila tu informaciju. Ne mislim na informaciju kakve primamo dok gledamo televiziju ili slušamo vijesti na radiju, dok čitamo članke u časopisima ili novinama. Govorim o vanjskim čimbenicima koji utječu na um i tijelo. Primjerice, dok promatrate prekrasan krajolik, osjećate spokojstvo. Dok slušate lijepu glazbu, osjećate kako vam se srce pročišćuje. Za mene informacija označava te vanjske čimbenike koji utječu na um i tijelo. Na temelju dugogodišnjeg istraživanja došao sam do zaključka da voda mijenja svoju kvalitetu u skladu s informacijama koje prima. Nažalost, ta prilično radikalna ideja koja uznemiruje zdrav razum službene znanosti nije bila dobro prihvaćena. Morao sam pronaći nešto što bi moglo uistinu dokazati tu zamisao. Jednoga sam dana nemarno otvorio knjigu pod naslovom The Day That Lightning Chased the Housewife: And Other Mysteries of Science (Dan kad je munja progonila kućanicu i drugi misteriji znanosti) koju su uredili David Savold i Julia Leigh, a pažnju mi je privukao naslov »Postoje li istovjetni snježni kristali?« U knjizi se tvrdilo da tijekom milijuna godina nikada nisu postojala dva istovjetna snježna kristala. To sam shvatio još u djetinjstvu. Nije mi to bilo ništa novo. Međutim, u kontekstu moga istraživanja taj me naslov obradovao, iako je iznosio puku zdravorazumsku činjenicu. Pala mi je na pamet nova ideja: što će se dogoditi ako zamrznem vodu i promotrim njezine kristale? Odmah sam jednom mladom istraživaču naložio da se pozabavi tim eksperimentom. Nakon dva mučna mjeseca, u rujnu 1994. godine, pošlo mu je za rukom da snimi fotografiju prekrasnog šestostranog ledenog kristala. Bila je to prva fotografija vodenog kristala. Kad sam svoja otkrića o vodi objavio u knjizi pod naslovom Hado no Shinri (Istina o fluktuacijama valova; PHP Publishing, studeni 1994.), nisam se mogao ni nadati da će ljudi moj rad prihvatiti s iznenađenjem i poštovanjem te da će naići na tako snažan odjek. Pretpostavljao sam da se netko već zacijelo dosjetio nečega sličnog i da na tome možda već poduže radi. Otada sam se posvetio istraživanju vode. Nakon što smo 1994. godine uspjeli fotografirati vodene kristale, tijekom sljedećih pet godina snimili smo mnoštvo takvih fotografija. U tome razdoblju objavio sam nekoliko knjiga o hadou (energiji ili vibraciji koje postoje u svemu, a koju ću kasnije detaljnije objasniti) i o svojim istraživanjima o vodi, a svoj sam rad predstavio na tri stručna sastanka. Međutim, nisam upoznao nikoga tko bi znao nešto o sličnim istraživanjima. Krajem 1998. godine svoj sam rad predstavio na sastanku Društva za znanost o ljudskom tijelu koje se održavalo na sveučilištu Tenri. U publici se nalazio i dr. Kazuo Murakami, čuveni istraživač na području genetike i profesor sveučilišta u Tukubi (sada je umirovljen s počastima). On je prvi znanstvenik od kojega sam dobio pohvalu za svoj rad. Nakon toga sam svoje fotografije odlučio objaviti u knjizi pod naslovom Poruke iz vode, koju je objavila moja supruga Kazuko. Knjiga je trebala izići u lipnju 1999. godine. Tekstu sam hrabro dodao engleski prijevod, a podnaslov knjige počinjao je riječju sekaihatsu (svijet prije svega). Objašnjenja ispod svake slike naveo sam na japanskom i engleskom jeziku i to mi je promijenilo život, jer je knjiga privukla pozornost mnogih stranaca. Sada je ta knjiga prevedena na 23 jezika. Otada je prošlo šest godina. Iz čitavog svijeta dobivam pozive da održavam predavanja o vodi i hadou.“

Kristali koji su se stvorili nakon spomena riječi ljubav.

Ovako se voda kristalizirala na riječi: “Ti si budala!”

Kristali vode nastali pod utjecajem meditacijske mantre “Om Namah Shivaya.”

Voda iz Lourdesa.

Kristali nastali nakon spomeni riječi: “Pozdrav i sve najbolje.”

Kristali vode nastali uz spomen riječi: “Nada.”

Kristali nastali nakon izgovaranja: “Neka bude mir u svijetu.”

Nevjerojatna istrajnost Masarua Emotoa i njegov znanstveni pristup istraživanju svojstava vode je umnogome promijenio našu percepciju o pasivnim svojstvima vode, Emto na to dodaje: „Kad smo nastavili fotografirati vodu, nešto sam uočio. Voda iz slavine uopće nije stvarala kristale, dok su se oni stvarali u prirodnoj, neobrađenoj vodi čijoj kvaliteti nismo odali priznanje. Ljepota tih vodenih kristala budila je našu znatiželju. »Pipci« su se slobodno protezali prema van iz šestostranog temelja. S druge strane, nisam mogao vjerovati očima kad sam ugledao fotografije smrznute vode iz slavine. Iskreno rečeno, groteskne oblike te vode promatrao sam s gađenjem. Ne samo što nije došlo do stvaranja kristala, nego je led nerijetko poprimao užasne oblike. To me navelo da se prisjetim kako je sve više i više ljudi nezadovoljno vodom iz slavine, osobito u razvijenim zemljama gdje se vodi dodaje klor kako bi je dezinficirao. Takva obrađena voda nije ni ukusna ni dobra za zdravlje, stoga ljudi traže zdraviju vodu u obliku mineralne vode, čak i ako za nju moraju više platiti. Odlučio sam istražiti nakupine kristala prirodne vode, vode iz slavine i mineralne vode kako bih usporedio njihovu kvalitetu. Ljudi nerijetko kažu da moram definirati izraz »prirodna voda«. Kad bismo je definirali kao vodu koja još nije dodirnuta ljudskim utjecajem, tada na Zemlji uopće ne bi bilo »prirodne vode«. Mi smo zagadili zrak. Voda u atmosferi stvara oblake i pada natrag na Zemlju u obliku kiše. Kad kiša padne na površinu Zemlje, prodire u tlo, koje smo također zagadili. Stoga se nikako ne može reći da ljudi nisu utjecali na vodu. Da bih definirao »prirodnu vodu« ne namjeravam zahtijevati takav strog stav. Prema mom shvaćanju, »prirodna voda« je voda koja izvire iz tla nakon što se kišnica pročistila kroz Majku Zemlju. Naše ispitivanje prirodne vode i vode iz slavine dovelo je do zanimljivih otkrića. Voda iz slavine u mom uredu u Tokiju nije stvarala kristale. S druge strane, prirodna voda ih je stvarala. Općenito govoreći, voda iz slavine u Tokiju nije bila dobra. Fotografirali smo uzorke vode iz slavine s različitih mjesta u Tokiju, ali nijedna nije oblikovala kristale. Tada smo uzeli uzorke i fotografirali vodu iz slavine iz drugih gradova: na sjeveru iz Hokkaida, na jugu iz Kyushua i Okinawe. U gradovima Sapporo, Sendai, Nagoya, Kanazawa, Osaka, Hiroshima, Fukuoka i Naha voda iz slavine nije mogla stvoriti oblik kojega bismo mogli nazvati kristalom. Zanimljivo je da je voda iz slavine iz grada Katano u sjevernoj Osaki u blizini granice s pokrajinama Kyoto i Nara oblikovala prekrasne kristale, jer se sastoji od 60 posto podzemne vode. Svaki put kad sam bio u posjetu velikim europskim gradovima kao što su London, Pariz i Rim, uzeo sam uzorak vode iz slavine i snimio fotografije, ali zamrznuta voda davala je oblike koji su bili daleko od kristala. Voda iz slavine u Veneciji, koja se smatra svjetskim gradom vode, bila je tek nešto malo bolja od one iz drugih gradova, ali ni njezini oblici nisu nalikovali na kristale. Gradovi čija nas voda iz slavine nije razočarala su Vancouver u Kanadi, Buenos Aires u Argentini i Manaus u Brazilu. Dojmila me se njihova voda koja je oblikovala prekrasne kristale, za razliku od vode iz slavine u drugim mjestima. Svi su ti gradovi smješteni u blizini prirodnih izvora vode. Prošle su godine otkako smo uzeli te uzroke, stoga ne znam je li voda iz slavine u tim gradovima još u stanju oblikovati kristale, ali se nadam da je tako.“

Kristali vode nastali na spomen riječi: “Utjeha.”

Prirodni kristali vode, nastali u nekoj Europskoj crkvi.

Kristali vode nastali uz spominjanje riječi: “Imaginacija.”

Masaru Emoto tvrdi da naša svijest mijenja vodu! ''Tijekom procesa uzimanja uzoraka i fotografiranja različitih vrsta vode činilo mi se da kvaliteta vodenih kristala ovisi o više čimbenika, a ne samo o tome je li riječ o prirodnoj vodi ili pak o vodi iz slavine. Došao sam do sljedeće pretpostavke – ovisno o informacijama koje je primila, voda pokazuje različite oblike ledenih kristala. Bio sam siguran da se razlika u stvaranju ledenih kristala ne može pripisati isključivo prisutnosti ili neprisutnosti klora, nego i drugim informacijama koje je voda primila. Da bih to ispitao, nalio sam vodu u dvije staklene boce. Na jednu sam nalijepio naljepnicu s riječima »hvala ti«, a na drugu »budalo jedna« tako da ih voda može »pročitati«. U obje boce voda je bila posve ista. Tada sam vodu u obje boce zamrznuo. Rezultati su itekako podržali moju teoriju. Voda u boci s natpisom »hvala ti« oblikovala je prekrasne šestokrake kristale, dok je ona s natpisom »budalo jedna« oblikovala samo djeliće kristala. Ako voda prikuplja informacije koje odražavaju njezini kristali, to znači da se kvaliteta vode mijenja na temelju informacija koje dobiva. Drugim riječima, informacije koje dajemo vodi mijenjaju njezinu kvalitetu. Ta me spoznaja dodatno motivirala za proučavanje vode, a istodobno sam počeo razmišljati o tome kako bi ljudi mogli postati sretni s kvalitetnom vodom.''

Predivan kristal nastao pored poruke na kojoj je pisalo: “Sreća.”

Prelijepi kristal nastao uz pomoć poruke: “ZNANJE.”