četvrtak, 9. veljače 2012.

Tipovi kože

Osim normalne kože koja nema značajnih karakteristika postoje nekoliko osnovnih tipova kože:
  • masna koža - žlijezde lojnice pojačano rade i luče višak masnoće na površinu kože; lice se često sjaji, javljaju se proširene pore i sklona je pojavi akni; elastičnija je a time i  manje sklona pojavama bora; sklona je upalnim procesima i ožiljcima nakon akni; postaje problematična kada se pojave akne i miteseri
  • mješovita koža - ima takozvanu T zonu; čelo, nos i brada su masniji, dok su obrazi suhis
  • suha koža - koži fali masnoće; suha je, hrapava, zateže, javljaju se bore i na određenim područjima se ljušti; prepoznat ćemo je tako da protrljamo lice na mjestima gdje se nalaze žlijezde lojnice (područje oko nosa, brada i čelo) te ukoliko se koža lagano zamasti pod prstima onda se vjerojatno ne radi o suhoj koži; nije sklona pojavi prištića, mitesera i ne sjaji se
  • dehidrirana koža - dehidracija je trenutno stanje kože uslijed vanjskih utjecaja (boravak na suhom zraku, centralna grijanja, agresivniji preparati za tretiranje masne kože, klima uređaji); najčešće se pomješaju suha i dehidrirana koža, jer imaju prilično slične vanjske pokazatelje; ljušti se na dehidriranim dijelovima, zategnuta je i nakon dodira na koži mogu ostati crte od isušenosti; dehidracija se može javiti u jednakoj mjeri i kod masne i kod suhe kože; nedostaje joj vlage
  • osjetljiva koža - tanka, sklona pucanju kapilara; javljaju se razni osipi kao reakcija na određene preparate, sklona je dermatitisima i često reagira crvenilom i peckanjem kod promjene temperature i kod izlaganja suncu.
  • problematična koža - najčešće je to tip masnije i mješovite kože; sklona je upalnim procesima i reagira aknama i prištićima na preparate koji joj ne odgovaraju

utorak, 7. veljače 2012.

Voda i svjesnost



Ljudsko tijelo sadrži veliki postotak vode. Bebe imaju 78% tjelesne mase koja otpada na vodu. Jednogodišnjaci 65%. Odrasli muškarci 60%. Odrasle žene 55%. 70,9% planetarne površine je prekriveno vodom, od toga se u oceanima i morima nalazi 96,5% tekuće vode na Zemlji. Na polarnim kapama i u glečerima je zarobljeno dodatnih 2% vode na planeti. Zemlja je vodeni planet!

Voda je kemijski sastojak formule H2O. Molekula vode sadrži jedan atom kisika i dva atoma vodika spojeni kovalentnom vezom. Voda se na Zemlji uglavnom nalazi u tekućem obliku, no nalazimo je i u tvrdom obliku, kada se stvore kristali leda, ili i obliku pare. Tek 0,001% vode se nalazi u plinovitom stanju u atmosferi planete.

U Sunčevom sustavu voda je pronađena u gotov svim manjim tijelima kao što su komete, asteroidi i meteori, te na: Marsu, Mjesecu, Titanu, Europi, Saturnovim prstenovima, Uranu, Neptunu, Enceladusu, Plutonu i Charonu, u Kuiperovom pojasu i Oortovom oblaku.

Čista i nezagađena voda je esencijalno potrebna za normalan život svakom živom biću na planeti osim nekim vrstama gljivica, bakterija i jednostaničnih organizama koji žive u zagađenim i/ili toksičnim vodama.

Tek od unazad nekih 30. godina se počelo spominjati kako voda kao i sva druga neživa i živa materija na planeti sadrži određeni oblik svijesti, o kojoj mi malo ili nimalo znamo naročito ako se radi o nižim denzitetima.

Prvi denzitet (gustina) je nivo s najvećom materijalnom gustoćom i najmanjom mogućom svijesti. U prvi denzitet spadaju: minerali, kristali, voda, itd. U zadnje vrijeme su se samo na vodi i kristalima vodila određena znanstvena ispitivanja u kojima definitivno prednjači Masaru Emoto u ispitivanju svijesti i mogućnosti pamćenja vode. Prvi je kristale vode istraživao Wilson Bentley 1902. godine.
Drugi denzitet bi sadržavao biljke i životinje, za koje znanost priznaje da životinje pokazuju iznimne nivoe instinkta, dok neke životinje pokazuju i zavidnu inteligenciju; u tome prednjače dupini, kitovi, čovjekoliki majmuni i neke vrste papagaja i hobotnice. O razini svjesnosti biljaka se jako malo istražuje no za sada je tek otkriveno kako biljke reagiraju na muziku, čak toliko da se u biljkama riže geni riže aktiviraju na opuštajuću klasičnu muziku, taj znanstveni rad je napravio Mi-Jeong Jeong i njegov tim kolega s Nacionalnog Instituta za Poljoprivrednu Biotehnologiju Južne Koreje.

Treći denzitet bi uključivao samosvijest, za sada tu spada samo naša vrsta Homo Sapiensa.

U četvrti denzitet bi se po metafizičkim istraživanjima uključili niži astralni nivoi, to jest bića koja nastanjuju te realitete, ovaj denzitet bi trebao biti promjenjiv to jest uključivao bi fizičko i astralno ili energetsko postojanje po želji entiteta. Naravno da je ovo špekulativni dio jer mi nismo u stanju vidjeti astralne realitete osim u promijenjenim stanjima svijesti u stanjima bliskim smrti, komi, uz pomoć određenih halucinogenih droga s kojima su određene opskurne agencije u SAD-u za vrijeme šezdesetih i sedamdesetih godina XX vijeka jako puno eksperimentirale na ljudima. Naravno tu su i mnogi pripravci šamana naročito iz Centralne i Južne Amerike koji promijenjena stanja svijesti stvaraju uz pomoć Peyotea i Ayahuascae.

Peti denzitet bi uključivao sva stanja između reinkarnacija to jest života, i u tom bi denzitetu trebali obitavati svi entiteti koji su umrli. O reinkarnacijskim ciklusima jako puno govore istočnjačke religije i filozofije, period između dva života se najčešće naziva Samsara, istraživanja o reinkarnaciji su relativno dobro pokrivena od strane Dr. Helen Wambach koja je u gotovo 40 godina rada ispitala preko 10 000 ljudi uz pomoć tehnike hipno regresije, s tim područjem su se bavili i drugi prominentni znanstvenici kao što je prof. dr. Ian Stevenson i dr. Jim B. Tucker. Po istraživanjima taj je denzitet bezvremenski, sveprisutan i isključivo energetski ali pasivan. Što bi onda jako dobro objasnilo povremena viđenja utvara ili duhova o kojima je čak pisao i znameniti arheolog i istraživač paranormalnog  Thomas C. Lethbridge.

Šesti denzitet ili viši astralni nivo bi uključivao isključivo energetske entitete koji se više ne reinkarniraju i nemaju potrebe za fizičkim tijelom. O ovome uopće nema znanstvenih istraživanja iako se neki hrabriji pisci i znanstvenici povezivali ovaj denzitet kao i četvrti denzitet s aktualnom i nepresušnom temom NLO-a i multi-dimenzionalnih bića, od ljudi koji su se bavili ovom tematikom bi mogli navesti Whitley Striebera pa čak i Billa Coopera. No o višim astralnim nivoima se najviše govori u kanaliziranim radovima Karle Rupert, Barbare Marciniak i Laure Knight Jadczyk.

Sedmi denzitet ili Unija s jednim, nama je napoznatiji pod nazivom bog. Koliko smo daleko od stvarnog poimanja ovog denziteta postojanja najbolje pokazuju naše raznovrsne religije i filozofska shvaćanja zbog kojih su se vodili i još se vode krvavi ratovi.

Ovaj kratak pregled denziteta nas dovodi do potrebe za ispitivanjem tih istih denziteta i shvaćanja kako se oni odnose na nivo svjesnosti i znanja. Koliko god da se o ljudskom nivou znanja, svjesnosti i samosvijesti piše, govori i raspravlja, jako malo se istražuje o odlikama drugih denziteta. Po tome je sasvim logično da se u istraživanja uključe i ona koja će obuhvatiti prvi denzitet.  Na tom planu prednjači Japanski znanstvenik Masaru Emoto, koji se pozabavio svojstvima vode i vodenih kristala. Doktor Masaru Emoto je za sada usamljeni istraživač koji je otkrio da ljudska svijest i vanjski podražaji utječu na molekularna svojstva vode.


Utjecaj heavy metal muzike na kristalizaciju vode.
Emoto je shvatio da voda može pamtiti različite podražaje i njih projektirati kroz različite oblike kristala. Znakovito je da se vodeni kristali oblikuju prema svojstvima i podražajima koje bi mogli okarakterizirati „ugodnim“ za prelijepe kristale koji imaju gotovo savršenu simetričnost i minucioznost dok se s „neugodnim“ podražajima povezuje stvaranje kristala bez zlatnog reza i simetričnosti.
Kristali vode dan prije potresa u Japanu 11.03.2011. godine.
Kristali vode koji su se stvorili za vrijeme “slušanja” muzike Johanna Sebastina Bacha  i to skladbe za gudačke instrumente “Air” u G-molu.
Prekrasan kristal vode koji se stvorio pored slike cvijeta Japanske trešnje.
Kristal vode nastao neposredno nakon potresa u Japanu.
Doktor Masaru Emoto je otkrio neka vrlo interesantna svojstva vode, za koju smo naivno vjerovali da nikako ne može imati bilo kakvu svijest, a kamo li pamćenje. Koliko je to pogrešno razmišljanje, Emoto dokazuje već trideset godina. Na žalost, uza sve materijalne dokaze, mainstream današnje znanosti ne obraća pažnju na Emotove radove.

Kristali nastali dan nakon potresa u Japanu.






Masaru Emoto već gotovo 30. godina izučava neobična svojstva vode. Počeo je s mjerenjem valnih fluktuacija u vodi, ali tek kada je počeo izučavati vodene kristale, otkrio je da se voda na takav način izražava, čak i u slučajevima prirodnih nepogoda, kao što su potresi.


Prvo veliko otkriće koje je u potunosti zbunilo Emotoa je bila činjenica da voda stvara nevjerojatne pravilne kristale pod utjecajem muzike, naročito one sa smirujućim i harmonijskim nizovima, za razliku od muzike koja „para uši“ kada se kristali ne stvaraju ili se stvaraju na potpuno kaotičan i nesimetričan način. Što je muzika bila harmoničnija to su kristali vode bili simetričniji.
Otpadna voda iz Fijiware ne može stvarati kristale.
Emoto je otkrio kako voda iz vodovoda, kanalizacije ili jezera s otpadnom vodom nikada ne može napraviti tako lijepe kristale kao što to može napraviti izvorska nezagađena voda. Osim ako se na nju ne utisnu određene pozitivne emocionlne poruke ili molitve.
Nakon što je vodu iz brane Fijiware odnio u hram Jyuhouin budističkim redovnicima pored koje su se oni molili voda je stvorila predivne kristale.

Još veće iznenađenje je doživio kada je otkrio da nekako voda „osjeti“ vibracije s riječi napisanih na listu papira koje bi zalijepio za čašu ili bocu vode.


1999. godine Masaru Emotoosnovao malu izdavačku tvrtku koju je nazvao Hado Kyoikoshua (Valne fluktuacije), i tada je sam objavio prvu knjigu s otkrićima, ta knjiga j ena našem jeziku prevedena pod nazivom „Poruke iz vode,“ koja je u stvari bila zbirka fotografija s kratkim objašnjenjem kako su nastali kristali vode i uz koje poruke. Knjiga je uskoro postala svjetski bestseller.

Masaro Emoto je 2005. Izdao drugu knjigu pod nazivom „Istinska moć vode“ u kojoj kaže:
„Očaranost me nagnala da se ozbiljno posvetim proučavanju vode i s vremenom sam se uvjerio da je voda prihvatila tu informaciju. Ne mislim na informaciju kakve primamo dok gledamo televiziju ili slušamo vijesti na radiju, dok čitamo članke u časopisima ili novinama. Govorim o vanjskim čimbenicima koji utječu na um i tijelo. Primjerice, dok promatrate prekrasan krajolik, osjećate spokojstvo. Dok slušate lijepu glazbu, osjećate kako vam se srce pročišćuje. Za mene informacija označava te vanjske čimbenike koji utječu na um i tijelo. Na temelju dugogodišnjeg istraživanja došao sam do zaključka da voda mijenja svoju kvalitetu u skladu s informacijama koje prima. Nažalost, ta prilično radikalna ideja koja uznemiruje zdrav razum službene znanosti nije bila dobro prihvaćena. Morao sam pronaći nešto što bi moglo uistinu dokazati tu zamisao. Jednoga sam dana nemarno otvorio knjigu pod naslovom The Day That Lightning Chased the Housewife: And Other Mysteries of Science (Dan kad je munja progonila kućanicu i drugi misteriji znanosti) koju su uredili David Savold i Julia Leigh, a pažnju mi je privukao naslov »Postoje li istovjetni snježni kristali?« U knjizi se tvrdilo da tijekom milijuna godina nikada nisu postojala dva istovjetna snježna kristala. To sam shvatio još u djetinjstvu. Nije mi to bilo ništa novo. Međutim, u kontekstu moga istraživanja taj me naslov obradovao, iako je iznosio puku zdravorazumsku činjenicu. Pala mi je na pamet nova ideja: što će se dogoditi ako zamrznem vodu i promotrim njezine kristale? Odmah sam jednom mladom istraživaču naložio da se pozabavi tim eksperimentom. Nakon dva mučna mjeseca, u rujnu 1994. godine, pošlo mu je za rukom da snimi fotografiju prekrasnog šestostranog ledenog kristala. Bila je to prva fotografija vodenog kristala. Kad sam svoja otkrića o vodi objavio u knjizi pod naslovom Hado no Shinri (Istina o fluktuacijama valova; PHP Publishing, studeni 1994.), nisam se mogao ni nadati da će ljudi moj rad prihvatiti s iznenađenjem i poštovanjem te da će naići na tako snažan odjek. Pretpostavljao sam da se netko već zacijelo dosjetio nečega sličnog i da na tome možda već poduže radi. Otada sam se posvetio istraživanju vode. Nakon što smo 1994. godine uspjeli fotografirati vodene kristale, tijekom sljedećih pet godina snimili smo mnoštvo takvih fotografija. U tome razdoblju objavio sam nekoliko knjiga o hadou (energiji ili vibraciji koje postoje u svemu, a koju ću kasnije detaljnije objasniti) i o svojim istraživanjima o vodi, a svoj sam rad predstavio na tri stručna sastanka. Međutim, nisam upoznao nikoga tko bi znao nešto o sličnim istraživanjima. Krajem 1998. godine svoj sam rad predstavio na sastanku Društva za znanost o ljudskom tijelu koje se održavalo na sveučilištu Tenri. U publici se nalazio i dr. Kazuo Murakami, čuveni istraživač na području genetike i profesor sveučilišta u Tukubi (sada je umirovljen s počastima). On je prvi znanstvenik od kojega sam dobio pohvalu za svoj rad. Nakon toga sam svoje fotografije odlučio objaviti u knjizi pod naslovom Poruke iz vode, koju je objavila moja supruga Kazuko. Knjiga je trebala izići u lipnju 1999. godine. Tekstu sam hrabro dodao engleski prijevod, a podnaslov knjige počinjao je riječju sekaihatsu (svijet prije svega). Objašnjenja ispod svake slike naveo sam na japanskom i engleskom jeziku i to mi je promijenilo život, jer je knjiga privukla pozornost mnogih stranaca. Sada je ta knjiga prevedena na 23 jezika. Otada je prošlo šest godina. Iz čitavog svijeta dobivam pozive da održavam predavanja o vodi i hadou.“
Kristali koji su se stvorili nakon spomena riječi ljubav.
Ovako se voda kristalizirala na riječi: “Ti si budala!”

Kristali vode nastali pod utjecajem meditacijske mantre “Om Namah Shivaya.”




Voda iz Lourdesa.
Kristali nastali nakon spomeni riječi: “Pozdrav i sve najbolje.”
Kristali vode nastali uz spomen riječi: “Nada.”


Kristali nastali nakon izgovaranja: “Neka bude mir u svijetu.”
Nevjerojatna istrajnost Masarua Emotoa i njegov znanstveni pristup istraživanju svojstava vode je umnogome promijenio našu percepciju o pasivnim svojstvima vode, Emto na to dodaje: „Kad smo nastavili fotografirati vodu, nešto sam uočio. Voda iz slavine uopće nije stvarala kristale, dok su se oni stvarali u prirodnoj, neobrađenoj vodi čijoj kvaliteti nismo odali priznanje. Ljepota tih vodenih kristala budila je našu znatiželju. »Pipci« su se slobodno protezali prema van iz šestostranog temelja. S druge strane, nisam mogao vjerovati očima kad sam ugledao fotografije smrznute vode iz slavine. Iskreno rečeno, groteskne oblike te vode promatrao sam s gađenjem. Ne samo što nije došlo do stvaranja kristala, nego je led nerijetko poprimao užasne oblike. To me navelo da se prisjetim kako je sve više i više ljudi nezadovoljno vodom iz slavine, osobito u razvijenim zemljama gdje se vodi dodaje klor kako bi je dezinficirao. Takva obrađena voda nije ni ukusna ni dobra za zdravlje, stoga ljudi traže zdraviju vodu u obliku mineralne vode, čak i ako za nju moraju više platiti. Odlučio sam istražiti nakupine kristala prirodne vode, vode iz slavine i mineralne vode kako bih usporedio njihovu kvalitetu. Ljudi nerijetko kažu da moram definirati izraz »prirodna voda«. Kad bismo je definirali kao vodu koja još nije dodirnuta ljudskim utjecajem, tada na Zemlji uopće ne bi bilo »prirodne vode«. Mi smo zagadili zrak. Voda u atmosferi stvara oblake i pada natrag na Zemlju u obliku kiše. Kad kiša padne na površinu Zemlje, prodire u tlo, koje smo također zagadili. Stoga se nikako ne može reći da ljudi nisu utjecali na vodu. Da bih definirao »prirodnu vodu« ne namjeravam zahtijevati takav strog stav. Prema mom shvaćanju, »prirodna voda« je voda koja izvire iz tla nakon što se kišnica pročistila kroz Majku Zemlju. Naše ispitivanje prirodne vode i vode iz slavine dovelo je do zanimljivih otkrića. Voda iz slavine u mom uredu u Tokiju nije stvarala kristale. S druge strane, prirodna voda ih je stvarala. Općenito govoreći, voda iz slavine u Tokiju nije bila dobra. Fotografirali smo uzorke vode iz slavine s različitih mjesta u Tokiju, ali nijedna nije oblikovala kristale. Tada smo uzeli uzorke i fotografirali vodu iz slavine iz drugih gradova: na sjeveru iz Hokkaida, na jugu iz Kyushua i Okinawe. U gradovima Sapporo, Sendai, Nagoya, Kanazawa, Osaka, Hiroshima, Fukuoka i Naha voda iz slavine nije mogla stvoriti oblik kojega bismo mogli nazvati kristalom. Zanimljivo je da je voda iz slavine iz grada Katano u sjevernoj Osaki u blizini granice s pokrajinama Kyoto i Nara oblikovala prekrasne kristale, jer se sastoji od 60 posto podzemne vode. Svaki put kad sam bio u posjetu velikim europskim gradovima kao što su London, Pariz i Rim, uzeo sam uzorak vode iz slavine i snimio fotografije, ali zamrznuta voda davala je oblike koji su bili daleko od kristala. Voda iz slavine u Veneciji, koja se smatra svjetskim gradom vode, bila je tek nešto malo bolja od one iz drugih gradova, ali ni njezini oblici nisu nalikovali na kristale. Gradovi čija nas voda iz slavine nije razočarala su Vancouver u Kanadi, Buenos Aires u Argentini i Manaus u Brazilu. Dojmila me se njihova voda koja je oblikovala prekrasne kristale, za razliku od vode iz slavine u drugim mjestima. Svi su ti gradovi smješteni u blizini prirodnih izvora vode. Prošle su godine otkako smo uzeli te uzroke, stoga ne znam je li voda iz slavine u tim gradovima još u stanju oblikovati kristale, ali se nadam da je tako.“


Kristali vode nastali na spomen riječi: “Utjeha.”
Prirodni kristali vode, nastali u nekoj Europskoj crkvi.

Kristali vode nastali uz spominjanje riječi: “Imaginacija.”
Masaru Emoto tvrdi da naša svijest mijenja vodu! ''Tijekom procesa uzimanja uzoraka i fotografiranja različitih vrsta vode činilo mi se da kvaliteta vodenih kristala ovisi o više čimbenika, a ne samo o tome je li riječ o prirodnoj vodi ili pak o vodi iz slavine. Došao sam do sljedeće pretpostavke – ovisno o informacijama koje je primila, voda pokazuje različite oblike ledenih kristala. Bio sam siguran da se razlika u stvaranju ledenih kristala ne može pripisati isključivo prisutnosti ili neprisutnosti klora, nego i drugim informacijama koje je voda primila. Da bih to ispitao, nalio sam vodu u dvije staklene boce. Na jednu sam nalijepio naljepnicu s riječima »hvala ti«, a na drugu »budalo jedna« tako da ih voda može »pročitati«. U obje boce voda je bila posve ista. Tada sam vodu u obje boce zamrznuo. Rezultati su itekako podržali moju teoriju. Voda u boci s natpisom »hvala ti« oblikovala je prekrasne šestokrake kristale, dok je ona s natpisom »budalo jedna« oblikovala samo djeliće kristala. Ako voda prikuplja informacije koje odražavaju njezini kristali, to znači da se kvaliteta vode mijenja na temelju informacija koje dobiva. Drugim riječima, informacije koje dajemo vodi mijenjaju njezinu kvalitetu. Ta me spoznaja dodatno motivirala za proučavanje vode, a istodobno sam počeo razmišljati o tome kako bi ljudi mogli postati sretni s kvalitetnom vodom.''
Predivan kristal nastao pored poruke na kojoj je pisalo: “Sreća.”
Prelijepi kristal nastao uz pomoć poruke: “ZNANJE.”

ponedjeljak, 6. veljače 2012.

Priča o stvarima


Priča o kozmetici


Why not to try... MASKE

Prije negoli izmiješate i nanesete odgovarajucu masku, s lica ocistite ostatke dnevne šminke. Umjesto na uobicajen nacin, ovaj put to možete uciniti mješavinom nacinjenom od nekoliko jušnih žlica vrhnja i cajne žlicice limunova soka. Mješavinu, uz nježno masiranje, vatom nanesite na lice, ostavite da djeluje oko pet minuta. Lice potom isperite mlakom vodom i osušite. Za nanošenje maske možete upotrijebiti širi kist za mazanje kolaca. Njezino djelovanje pak možete pospješiti relaksiranjem u kadi. Masku potom temeljito isperite tekucom mlakom vodom.

Za nježnu, glatku kožu koja zimi može postati gruba i hrapava, te joj treba i masnoce i vlažnosti, izmiješajte masku od 2 jušne žlice meda i jedne jušne žlice mekog kravljeg sira. Masku ravnomjerno rasporedite po licu i ostavite neka djeluje 20 minuta. Ako ne volite sir, na lice možete u debelom sloju namazati cisti med te ostaviti da djeluje 10 minuta. Uz ostalo, maska od meda posebno potice prokrvljenost i opušta kožu lica.

Maske za suhu kožu
  • 1 žumanjak
    1 žlica mlijeka
    1 žlica meda
  • 3 žlice zgnjecenih jagoda
    2 žlice kiselog mlijeka
  •  3 žlice zgnjecene breskve
    1 žlica maslinovog ulja
  • 3 žlice mljevenog lješnjaka
    2 žlice slatkog vrhnja
  • 1 zgnjeceni avokado
    malo slatkog vrhnja
    Avokado usitniti u mikseru da se dobije gusta smjesa bez grudica, dodati malo slatkog vrhnja. Masku nanijeti na lice, nakon 20 min isprati toplom vodom. Na ovaj način koža dobiva potrebnu vlažnost, postaje meka, a esencijalne kiseline avokada pomoci ce u obnavljanju tkiva kože.
  • 2 žlice svježeg kravljeg sira
    2 žlice meda
Maske za masnu kožu
  • 1/2 kockice svježeg kvasca
    4 žlice mlijeka
  • 3 žlice pšenicnog brašna
    4 žlice mlijeka
    1 žlica meda
    1 žlica ulja pšenicnih klica
  • 1 bjelanjak ( snijeg )
    1 žlica meda
    1 žlicica soka od limuna
  • u dovoljnu kolicinu jogurta ili svježeg sira dodati malo meda i eventualno kap limunovog soka. Dobro promiješati, nanijeti na lice, nakon 20 min isprati hladnom vodom.
  • izmiješajte 1 jušnu žlicu posnog mekog kravljeg sira, 2 jušne žlice mlijeka, po 1 jušnu žlicu meda i soka od limuna. Masku isperite nakon 10 minuta. Isti ucinak ima i maska spravljena od 1 bjelanca pomiješanog sa 1 jušnom žlicom rastopljenog meda i pola cajne žlicice limunova soka. Ovu masku pustite neka djeluje 20 minuta.
  • Masna koža sklona stvaranju prištica, akni i drugih gnojnih upala zahtijeva svakodnevno detaljno cišcenje i njegu. Necista koža cesto je povezana s manjkom vitamina B skupine. Zbog toga je kvasac idealno sredstvo za njegu ovog tipa kože jer obiluje B vitaminima. Potrebno je: 1 kockica svježeg kvasca i 1 žlica mlijeka. Mlijeko lagano zagrijte, dodajte kvasac i sve skupa kremasto umiješajte. Smjesu je potrebno staviti odmah na lice i ostaviti da djeluje 15-20 minuta. Otvrdnulu smjesu nježnim kružnim pokretima skinite s lica, a ostatak operite toplom pa hladnom vodom. Ova maska idealna je za necistu kožu jer ce vam ujedno i ocistiti pore poput peelinga, a ujedno i revitalizirati kožu.
Maske za umornu kožu i priširene pore
  • 1 bjelanjak ( snijeg )
    1 cajna žlicica limunovog soka
    2 žlice mljevenog badema
  • 3 žlice jogurta, 1 žlica svježeg sira, 1 žlica meda, 1 žumanjak (za masnu kožu) ili bjelanjak (za suhu kožu), 1 manja banana
    Sastojke kremasto umiješati i nanjeti na ocišcenu i ovlaženu kožu,ostaviti 20ak minuta i isprati toplom vodom.
  • Za umornu kožu s proširenim porama istucite 1 bjelance te umiješajte nekoliko kapi limuna i jednu jušnu žlicu mljevenih badema. Maska neka djeluje 10 minuta. Umornu kožu možete oživjeti i osvježiti i maskom od jogurta. Deblji sloj jogurta držite na licu 20 minuta.
Maska za lifting
3 žlice zgnjecene banane
1 žlica meda

Maska protiv bora
1 žumanjak
1 žlica limunovog soka
1 žlica maslinovog ulja

Maska za normalnu kožu
1 žlica soka od krastavaca
1 žlica vrhnja
1 bjelanjak ( snijeg )

Maska od ananasa i maslinovog ulja
2 žlice nasjeckanih komadica ananasa
3 žlice ekstra djevicanskog maslinovog ulja 
Sastojke samljeti u  mikseru te smjesu prstima nanesi na lice i ostavi da djeluje 15 minuta.Tajna ove maske je u bromelainu, enzimu iz ananasa koji pomaže koži da se riješi mrtvih stanica i necistoca.Osim toga, ima protuupalno djelovanje.S druge strane, maslinovo ulje ima brojna iscjeljujuca svojstva te je bogat izvor vitamina E.

Medna maska
Pomiješajte žlicu jogurta (sobne temperature) i žlicicu prirodnog tekuceg meda. Nanesite na lice i vrat i ostavite 20 minuta. Odstranite krpicom umocenom u vrucu vodu. Za suhu kožu koristite 2 žlicice meda. Za masnu kožu dodajte nekoliko kapi limunovog soka.

petak, 3. veljače 2012.

Zdrava prehrana

Hrana, koju svakodnevno konzumiramo, služi ne samo da utolimo glad ili zadovoljimo jezik. Od samog početka svog postojanja čovječanstvo koristi hranu kao lijek. Mnogi drevni spisi govore o tome da odabir, priprema i kombiniranje namirnica direktno utječe na naše zdravlje.

Na žalost, u modernom društvu nešto toliko važno, kao pravilna prehrana, postalo  je zanemareno. Jedemo na brzinu, propuštamo obroke, a za pripremu jela koristimo nezdrave mikrovalne pećnice. Ali sve više ljudi shvaća ozbiljnost pravilne prehrane i traži informacije o tome, kako poboljšati svoje zdravlje ne pilulama, nego uz pomoć hrane.

Najzdravije namirnice svijeta:
BROKULA
 
Zamislite namirnicu, koja daje sve neophodno za zdravlje, pomlađivanje i detoksikaciju organizma, uz pomoć koje možete spriječiti alergiju, prehladu, artritis, rak i bolesti oka. Namirnicu, koja daje neophodnu energiju i vitalnost, a uz to pomaže i mršavljenju. Da, takva hrana zaista postoji. Brokula je čudesna namirnica, a njezine dobrobiti za zdravlje su bezbrojne. Evo 13 razloga zbog kojih trebate uvrstiti brokulu u Vaš svakodnevni jelovnik:
  • štiti od raka- u brokuli su pronađena čak 3 aktivna sastojka, koja štite od raka: 3,3'-dindolilmetan (DIM), glukorafanin i indol-3-karbinol. Ovi sastojci blokiraju razvoj stanica raka i  sprečavaju rak crijeva, želuca, dojke, maternice i prostate.
  • regulira krvni tlak- zahvaljujući visokom sadržaju kalija i magnezija, brokula pomaže održavati krvni tlak unutar normalnih granica
  • jača imunitet- brokula sadrži visoke količine vitamina C i beta-karotena, a time jača naš imunitet i štiti od gripe i prehlade.
  • dobra je za trudnice- brokula sadrži velike količine folne kiseline, koja je bitna za prenatalni razvoj bebe. Folna kiselina je bitna i za obnavljanje stanica i igra važnu ulogu u prevenciji raka.
  • štiti od artritisa- brokula sadrži sulforafan, koji štiti hrskavicu, i flavonoid kaempferol, koji ima anti-upalna svojstva. Zahvaljujući tome brokula pomaže sprečavanju reumatskih bolesti.
  • regulira probavu- brokula je bogata vlaknima, koja pomažu probavi, sprječavaju zatvor i reguliraju razinu šećera u krvi.
  • dobra je za oči- brokula sadrži velike količine luteina, vitamina C, beta-karotena i zeaksantina, koje sprječavaju bolesti oka.
  • smanjuje kolesterol- lutein, dijetalna vlakna, B-vitamini i folna kiselina, koje sadrži brokula, su bitni za odražavanje normalnih razina kolesterola u krvi. Odlična namirnica za prevenciju ateroskleroze.
  • štiti od bolesti srca- vitamin B6, folna kiselina i karoteniod lutein, koje sadrži brokula, poboljšavaju zdravlje arterija i sprječavaju bolesti srca i moždani udar.
  • pomaže kod mršavljenja- brokula je idealna namirnica za mršavljenje. Sadrži vrlo malo kalorija, ali puna je nutrijenata. Zbog velikog udjela vlakana i vode, brokula brzo izaziva osjećaj sitosti. Brokula je bogata i proteinima, koji su bitni za izgradnju mišića i sagorijevanje masnih naslaga. Jedna čaša brokule sadrži tri puta više proteina nego čaša riže, ali pet puta manje kalorija.
  • sprječava alergije- brokula sadrži velike količine folne kiseline i flavonoida kaempferola, koji imaju protualergijsko djelovanje. Istraživanja su pokazala da folna kiselina regulira imunološki odgovor organizma. Zbog toga, brokula je poznata kao hrana koja sprečava astmu i alergije.
  • dobra je za kosti- brokula je dobar izvor kalcija i vitamina K, koji su bitni za zdravlje kostiju i prevenciju osteoporoze.
  • čisti organizam- brokula sadrži glukorafanin, glukonasturtian i glukobrasicin. Ova tri sastojka, koji su prirodno prisutni u brokuli, pomažu eliminaciji toksina iz našeg organizma.
LAN

Lan je prirodni biljni izvor visokih koncentracija esencijalnih masnih kiselina (od čega je većina višestruko nezasićenih), dijetalnih vlakana, esencijalnih aminokiselina, te brojnih drugih vrijednih nutrijenata.
Sjemenke lana sadrže vitamine B, C, E, fitosterole, te minerale kalcij, selen, bakar, željezo, cink, natrij, magnezij, fosfor i kalij.

Lan sadrži linolnu (omega-6), oleinsku (omega-9), te palmitinsku masnu kiselinu, a više od polovice masnoća sadržanih u lanu, čini alfa linolenska kiselina (omega-3), što laneno sjeme čini najbogatijim biljnim izvorom omega-3 masnih kiselina (dvostruko većim od ribljeg ulja). Sjemenke su također najbogatiji biljni izvor lignana, važnih antioksidanasa.


Redovito korištenje sirovog lanenog ulja ima širok spektar ljekovitog djelovanja. Neka od njih uključuju djelovanje na:
  • stanice raka, naročito rak dojke, jajnika i prostate
  • mozak, te preventivno na pojavu moždane kapi
  • aterosklerozu
  • srčane tegobe, posebice pojavu srčanog infarkta, te aritmije
  • hipertrofiju prostate
  • upalu mokraćnog mjehura
  • nastanak žučnih kamenaca
  • probavu (blaga laksativna svojstva, sjemenke imaju snažnije djelovanje od ulja)
  • artritis i bolove u zglobovima
  • metabolizam masnoća u tijelu
  • simptome ekcema, psorijazu, akne, glatkoću i blistavost kože
  • simptome menopauze
  • imunitet i slobodne radikale
LIMUN

Limun je jedna od najkorisnijih namirnica na našem planetu.Š titi od tolikog broja bolesti, da ga s pravom možemo nazvati super-hranom. Limun je pun nutrijenata - sadrži bioflavonoide, pektin, folnu kiselinu, vitamini C, A, B1, B6, kalij, kalcij, magnezij, fosfor, mangan. Povoljno djeluje na rad jetre, crijeva, želuca, imunog, živčanog i kardiovaskularnog sustava.

Ako redovito konzumirate limun, možete spriječiti bolesti poput laringitisa, bronhitisa, gripe, prehlade, artritisa, visokog krvnog tlaka, bakterijskih infekcija, bubrežnih i žučnih kamenaca, a prema najnovijim istraživanjima i raka! Razlozi zbog kojih svakodnevno trebate popiti čašu vode s limunom:
  • Limun čisti jetru i stimulira njezin rad.
  • Prirodni je antiseptik i antioksidans. Sprečava gripu, prehladu i mnoge vrste infekcija.
  • Pomaže kod kolika i želučanih tegoba.
  • Limun je odlično sredstvo protiv peruti i masne kose.
  • Voda sa limunom pomaže probavi, jer je njezin sastav sličan želučanoj kiselini.
  • Limun potiče stvaranje enzima u jetri.
  • Voda sa limunom normalizira rad crijeva i olakšava njihovo pražnjenje.
  • Limun sprečava gingivitis i stomatitis.
  • Pomaže u snižavanju krvnog tlaka i povećava razinu dobrog (HDL) kolesterola.
  • Limun alkalizira organizam.
  • Voda sa limunom razblažuje mokraćnu kiselinu, a time pomaže kod artritisa i gihta.
  • Limun pomaže eliminirati višak sluzi iz organizma.
  • Sprečava grčeve i bolove u mišićima.
  • Limun regulira rad metabolizma.
  • Štiti od stresa i depresije.
  • Smanjuje rizik od moždanog udara.
  • Sprečava nastanak bubrežnih i žučnih kamenaca.
  • Limun štiti od osteoporoze.
  • Voda sa limunom pomaže mršavljenju.
SLANUTAK
  • bogat izvor nutrijenata- sadrži molibden (mineral u tragovima), dijetalna vlakna, folnu kiselinu i mangan, bogat mineralima poput željeza, magnezija, bakra i cinka
  • ima niski glikemični indeks- istraživanja glikemičnog indeksa namirnica su pokazala, da slanutak ima niski glikemični indeks (28-32)
  • proteini- slanutak je važan izvor makro nutrijenata, sadrži puno proteina. Kuhani slanutak sa povrćem i cjelovitim žitaricama poput riže je odličan visoko-proteinski nemasni obrok.
  • kolesterol- dijetalna vlakna, koja sadrži slanutak pomažu u snižavanju kolesterola u krvi na takav način, da se vežu uz žučne kiseline u tankom crijevu i sprečavaju njihovu re-apsorpciju
  • dijabetes- slanutak sprečava nagli porast šećera u krvi nakon jela i zbog toga je idealna namirnica za dijabetičare. Znanstvena istraživanja potvrđuju da redovito konzumiranje slanutka može spriječiti dijabetes
  • bolesti srca- redovito konzumiranje slanutka može smanjiti rizik od koronarne bolesti srca.
ČILI

Čili, kajenski papar i feferoni su ljute papričice iz porodice Capsicum. Popularne su zahvaljujući svojem ljutom okusu koji je neizostavan dio mnogih jela i umaka. Svoj ljuti okus papričice duguju posebnom sastojku koji se zove kapsaicin.
 
Kapsaicin papričicama daje ne samo ljutinu, nego i posebna ljekovita svojstva zbog kojih ih možemo svrstati među najzdravije namirnice svijeta. Ljute papričice:
  • djeluju antiupalno- zahvaljujući kapsaicinu, čili ima antiupalna svojstva. Kapsaicin snažno blokira supstanciju P, koja je povezana s upalnim procesima u organizmu. Redoviti unos čilija može služiti kao odlična prevencija artritisa
  • sprečavaju bol- najnovija istraživanja potvrđuju da čili učinkovito smanjuje bol izazvanu artritisom, psorijazom i dijabetičkom neuropatijom.
  • potiču zdravlje kardiovaskularnog sustava- pokazalo se da ljute papričice smanjuju razinu kolesterola i triglicerida te sprečavaju stvaranje krvnih ugrušaka. Kulture koje široko primjenjuju čili imaju puno manji postotak srčanih bolesti, moždanog udara i tromboze.
  • poboljšavaju probavu- ljuti okus stimulira apetit i poboljšava probavu. Hrana koja se dobro probavlja daje tijelu neophodne nutrijente i energiju, dok hrana koja se ne probavlja dobro, stvara toksine. Zbog toga, prema ayurvedi, dobra probava je ključna za naše zdravlje.
  • ojačava imunitet- žarkocrvena boja čili papričica svjedoči o visokom sadržaju beta-karotena, ili pro-vitamina A. Samo nekoliko žličica čilija dnevno daje tijelu ekstra doze vitamina C i A koje su bitne u prevenciji infekcija.
  • sprečavaju rak prostate- istraživanja raka prostate su pokazala da kapsaicin djeluje kao pravi “ubojica” stanica raka. Nakon četiri tjedna terapije kapsaicinom, kod većine životinja zaustavljen je rast  stanica raka prostate, a veličina tumora je značajno smanjena. Za prevenciju raka prostate preporučuje se uzimati 400 mg kapsaicina tri puta tjedno.
  • potiču mršavljenje- ljuti okus koji imaju čili papričice, povećava termogenezu - stvaranje topline u organizmu. Proces termogeneze zahtjeva potrošnju dodatnih kalorija, što rezultira gubitkom masnih naslaga.
  • sprečavaju čir na želucu- dugo se vremena pogrešno smatralo da unos ljute hrane uzrokuje čireve na želucu. Danas je potvrđeno da ljute papričice ne samo da ne uzrokuju čireve, nego ih sprečavaju zato što ubijaju štetne bakterije i stimuliraju stvaranje zaštitnih želučanih sokova.
  • pomažu kod dijabetesa tipa 2- redoviti unos čilija može spriječiti dijabetes tipa 2. Studija objavljena u American Journal of Clinical Nutrition, govori o tome da redoviti unos čilija smanjuje potrebu organizma za lučenjem inzulina kojim se smanjuje razina šećera u krvi nakon obroka.
HELJDA
  • bogata je dijetalnim vlaknima
  • sadrži osam esencijalnih aminokiselina
  • bogata je mineralima – sadrži fosfor, magnezij, željezo, cink, bakar i mangan
  • bogata je flavonoidima, posebice rutinom
  • smanjuje razinu šećera u krvi, povoljna je za dijabetičare
  • otkriveno je da heljda smanjuje visoki tlak i kolesterol
  • ne sadrži gluten, zbog toga je pogodna za alergične osobe
  • održava zdravlje kardiovaskularnog sistema
  • smanjuje rizik od raka
CIKLA

Cikla je namirnica koja ima zagrijavajuća svojstva, zbog toga je idealna hrana tokom hladnih zimskih mjeseci. Jedinstvena zbog visokog sadržaja anti-kancerogenih tvari i karotenoida. Ovo povrće je također odličan izvor folne kiseline. Cikla je prepuna  antioksidanata, koji štite organizam od prijevremenog starenja i pomažu u borbi protiv mnogih bolesti.
 
Betacyanin je pigment, koji daje cikli njezinu crvenu boju. Ovaj pigment se apsorbira u krv i povećava sposobnost krvi prenositi kisik i do 400%. Lišće cikle je bogato beta-karotenom, folnom kiselinom, klorofilom, kalijem, vitaminom C i željezom. Ljekovita svojstva cikle:
  • Cikla je tradicionalni lijek  za leukemiju. Ovo povrće sadrži aminokiselinu betain, koja ima antikancerogena svojstva. Terapija ciklom, koja podrazumijeva svakodnevno uzimanje soka od cikle ili sirove ribane cikle, ima pozitivan učinak na leukemiju i mnoge druge vrste raka.
  • Redovito konzumiranje cikle pomaže protiv bolesti, uzrokovanih oksidativnim stresom.
  • Vlakna, koja sadrži cikla, mogu smanjiti razinu kolesterola u krvi i do 40%.
  • Poznato je da cikla normalizira krvni tlak.
  • Cikla pomaže u očuvanju elastičnosti arterija. Redovito konzumiranje cikle može spriječiti proširene vene.
  • Iako količina željeza, koju sadrži cikla, nije jako visoka, njegova kvaliteta je izvanredna. Željezo iz cikle je moćno sredstvo za čišćenje organizma od toksina i izgradnju krvi. Upravo zbog toga cikla je efikasna u liječenju mnogih bolesti, uzrokovanih toksinima.
  • Cikla se posebice preporučuje trudnicama zbog visokog sadržaja folne kiseline. Folna kiselina može spriječiti mnoge bolesti u novorođenčadi.
  • Sok od cikle stimulira rad jetre i žuči i sprečava zatvor.
  • Sok od cikle u kombinaciji sa sokom mrkve je odličan lijek za giht, bolesti bubrega i žučnog mjehura
  • Poznato je da cikla može pomoći i kod mnogih drugih bolesti: glavobolje, zubobolje, dizenterije, krstobolje, kožnih problema, menstrualnih bolova itd.
 JABUČNI OCAT

Jabučni ocat se koristi kao lijek i prevencija mnogih bolesti već stotine godina. U vrijeme Hipokrata, kojeg su mnogi smatrali ocem medicine, ocat su koristili za liječenje mnogih oboljenja. Za vrijeme američkog građanskog rata, ocat su primjenjivali kao antiseptik.

Jabuka - glavni sastojak jabučnog octa - ima izvanredna nutritivna svojstva i poznata je kao najzdravije voće. Jabuka sadrži mnoge vitamine i minerale, kao što su pektin, beta-karoten, kalcij, željezo, fosfor i kalij. Osim toga, jabuka je izvor enzima i amino kiselina. Jabučni ocat je odlično sredstvo za čišćenje organizma. Ocat raskida naslage masti i sluzi u tijelu i na takav način poboljšava zdravlje jetre, bubrega i drugih organa. Jabučni ocat oksidira krv i smanjuje rizik od visokog krvnog tlaka. Neutralizira patogene bakterije i toksične tvari, koje se mogu unijeti u organizam sa hranom. Jabučni ocat potiče zdravu probavu i rad crijeva.

Provedena istraživanja su pokazala, da jabučni ocat pomaže ojačati srce, stabilizirati razinu šećera u krvi i smanjiti rizik od mnogih vrsta raka. Ocat tjera toksine iz organizma i potpomaže mršavljenju. Postoji mnogo bolesti, koje možete liječiti sa jabučnim octom. Neke od njih su:
  • artritis
  • visoki krvni tlak- kalij, koji se nalazi u jabučnom octu, blagotvorno djeluje na srce i snižava krvni tlak.
  • mršavljenje- nije moguće smršaviti, ako vaš metabolizam ne radi dobro . Jabučni ocat čisti organizam i potpomaže probavi i na takav način utječe na metabolizam, koji sagorijeva masnoće, u mjesto toga da ih talože u tijelu.
  • karcinom- ocat se može koristiti za prevenciju i liječenje karcinoma, jer sprečava rast kancerogenih stanica.
  • zatvor- jabučni ocat sadrži pektin, koji pomaže radu crijeva i sprečava zatvor.
PERŠIN

Peršin sadrži dvije skupine posebnih sastojaka, koji su vrlo bitni za naše zdravlje. Prva skupina sastojaka sadrži prirodna eterična ulja, koja uključuju myristicin, limonene, eugenol i alpha-thujene. Druga skupina uključuje flavonide: apiin, apigenin, crisoeriol i luteolin. Osim toga, peršin je odličan izvor vitamina C, A i K.
  • zaštita od raka- eterična ulja, koja sadrži peršin, posebice myristicin, štite od raka, posebice raka pluća, što je potvrđeno u istraživanjima. Myristicin također aktivira enzim glutathione-S-transferase, koji pomaže molekuli glutationa da se veže uz oksidirane molekule, koje bi inače uzrokovale štetu u tijelu. Zbog eteričnih ulja, koje sadrži, peršin ima kemo-zaštitni efekt, tj. neutralizira djelovanje kemijskih tvari, koje mogu biti opasne za naše zdravlje, poput kancerogena benzopirena (nalazi se u dimu cigareta) i drugih.
  • bogati izvor antioksidansa- flavonidi, koje sadrži peršin, posebice luteolin, djeluju poput antioksidanata, vežući se za slobodne radikale i na takav način sprečavajući njihovo štetno djelovanje na organizam. U istraživanjima se pokazalo, da ekstrakt peršina povećava antioksidacijski kapacitet krvi. Osim flavonida, peršin je odličan izvor vitamina C i A (posebice karetonoida i beta-karotena), koji imaju važnu ulogu u zaštiti našeg organizma od mnogih bolesti. Vitamin C ima mnogo različitih funkcija. On je glavni antioksidant u našem tijelu, koji neutralizira djelovanje opasnih slobodnih radikala. Kako već znamo, visoka koncentracija slobodnih radikala povezana je sa cijelim nizom bolesti, uključujući rak, dijabetes, astmu, aterosklerozu itd. Vitamin C također ima izvanredna anti-upalna svojstva, zbog čega je odličan u liječenju svih vrsta artritisa. Osim toga, vitamin C je važan za rad našeg imuniteta. Redoviti unos ovog vitamina može spriječiti česte gripe, prehlade, upale grla i uha. Beta-karoten je također važan antioksidant. Dijete, bogate beta-karotenom smanjuju rizik od pojave ateroskleroze, dijabetesa i raka crijeva. Kao i vitamin C, beta-karoten povoljno uteče na astmu, osteoartritis i reumatoidni artritis. U našem tijelu beta-karoten se pretvara u vitamin A – nutrijent, koji igra važnu ulogu u radu našeg imuniteta.
  • za zdravlje srca- peršin je dobar izvor folne kiseline. Folna kiselina je bitna za mnoge procese, koji se odvijaju u našem organizmu, ali najviše je poznata po ulozi, koju igra u zdravlju kardiovaskularnog sistema. Folna kiselina pomaže pretvoriti homocystein u dobroćudnu molekulu. Homocystein je potencijalno opasna molekula, koja može direktno oštetiti krvne sudove. Visoki nivo homocysteina povećava opasnost od moždanog i srčanog udara kod ljudi sa aterosklerozom ili bolešću srca.  Zbog toga se ljudima, koji pate od ovih bolesti, preporučuje hrana, bogata folnom kiselinom.
  • zaštita od heumatoidnog artritisa- hrana, bogata vitaminom C, poput peršina, pruža zaštitu od reumatodinog artritisa. U istraživanju, rezultati kojeg su bili objavljeni u Annals of the Rheumatic Diseases, sudjelovalo je preko 20000 osoba. Svi sudionici su bili zdravi i nisu bolovali od artritisa. Jedan dio sudionika slijedio je dijetu, bogatu vitaminom C, dok drugi dio – običnu dijetu. Istraživanje je trajalo nekoliko godina i potvrdilo je, da kod ljudi, koji su konzumirali hranu bogatu vitaminom C, rizik od pojave artritisa je bio smanjen u tri puta.
ČEŠNJAK 
Glavni sastojak češnjaka je allicin, koji posjeduje čudesna anti-bakterijska, anti-virusna, anti-gljivična, anti-parazitska i antioksidacijska svojstva. Za ljekovita svojstva češnjaka prvi su saznali Egipćani– davali su ga robovima, da povećaju njihovu snagu i otpornost na bolesti. O ljekovitim svojstvima bijelog luka jako su dobro znali drevni Grci i Rimljani, čiji su atleti jeli češnjak prije sportskih natjecanja. Prije nego što su krenuli u rat, grčki i rimski vojnici su konzumirali češnjak da bi povećali izdržljivost i otpornost na bolesti.

Zbog svojeg jedinstvenog sastava, češnjak povoljno utječe na mnoge bolesti poput virusnih i bakterijskih infekcija, artritisa, kardiovaskularnih bolesti, bolesti dišnih puteva, probavnih tegoba, parazita i kroničnog umora. Istraživanja potvrđuju da redovito korištenje češnjaka regulira tlak i razinu kolesterola i šećera u krvi. Studije također govore o tome, da češnjak može poslužiti kao odlična prevencija protiv mnogih vrsta raka.
  • najveća dobrobit sastoji se u tome da štiti krvne stanice i žile od upalnih i oksidatvnih procesa- oštećenje krvnih žila visoko reaktivnim molekulama kisika je ključni faktor, koji povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti, uključujući infarkt i aterosklerozu. Oksidativno oštećenje također uzrokuje nepoželjne upale i oksidativni stres, koji povećava rizik od začepljenja krvnih žila. Jedinstveni sastav češnjaka, koji sadrži cijeli niz sumpornih spojeva, štiti nas od oksidativnog stresa i upala. Češnjak također utječe na razinu triglicerida i općenito, kolesterola u krvi. Osim toga, što štiti naš krvni sustav od začepljenja, češnjak sprečava stvaranje krvnih ugrušaka, zahvaljujući jednom posebnom sastojku, koji se zove ajoen. Vrlo impresivna je sposobnost bijelog luka pri smanjenju krvnog tlaka. Pretpostavlja se da alicin u sastavu češnjaka blokira aktivnost angiotensina, što sprečava nepoželjnu kontrakciju krvnih sudova i rast krvnog tlaka. Ljekovito djelovanje češnjaka na kardiovaskularni sustav je također povezano sa visokim sadržajem vitamina C, vitamina B6, selena i mangana.
  • antiupalna svojstva- osim na krvožilni češnjak djeluje i na naš koštani, mišićni i dišni sustav. Kao diallyl sulfide, tako i thiacremonone u sastavu bijelog luka pokazuju anti-reumatska svojstva. Češnjak je također izazvao poboljšanja kod upala, uzrokovanih alergijama. Druga istraživanja, koja povezuju gojaznost sa upalnim procesima u organizmu, potvrđuju, da spojevi sumpora, koji sadrži češnjak, mogu sprečiti upalne procese, koji potiču formiranje stanica masti.
  • antibakterijska, antimikrobna i antivirusna svojstva- jedan od sastojka češnjaka - ajoen - pokazao se posebno učinkovitim u liječenju gljivice candida albicans. Nedavna istraživanja češnjaka potvrdila su njegovo djelovanje na bakteriju Pseudomonas aeruginosa, kao i na mnoge druge bakterije. Posebno zanimanje liječnika izaziva djelovanje bijelog luka na bakterije, koje su postale rezistentne na moderne antibiotike.
  • prevencija raka- pokazalo se, da redovito konzumiranje većih količina češnjaka  značajno smanjuje rizik od pojave mnogih vrsta raka. Dok umjereno konzumiranje ove namirnice može poslužiti za prevenciju samo dvije vrste raka - rektuma i bubrega.
RAJČICA

Rajčica je najviše poznata po visokom sadržaju likopena – antioksidanta, neophodnog našem tijelu. Likopen pomaže u borbi sa kancerogenim stanicama i djelotvoran je kod mnogih drugih stanja i bolesti. Slobodni radikali mogu se izbaciti iz tijela uz pomoć visokih količina likopena. Naše tijelo ne može samo stvoriti likopen. Da bih naš organizam imao koristi od ovog antioksidanta, potrebno ga je unositi sa hranom.

Istraživanja su potvrdila da rajčica može spriječiti ne samo rak, nego i bolesti srca i krvnih žila. Visoki nivo likopena može spriječiti rak prostate, grlića maternice, crijeva i mnogih drugih vrsta raka. Rajčica je jedna od najzdravijih namirnica, sposobna zaštiti čovjeka od najgorih bolesti.

INDIJSKI ORAŠČIĆ

 Indijski oraščić nije samo fina, nego hranjiva i zdrava namirnica, koju vrijedi redovito konzumirati zbog dobrobiti, koje donosi za zdravlje.
  • kardiovaskularni sistem- indijski oraščić sadrži puno manje masnoće, nego ostali orašasti plodovi (zbog čega je posebno pogodan kao dio dijete za mršavljenje). Dvije trećine masnoća u Indijskom oraščiću su nezasićene masne kiseline. 75% tih nezasićenih masnih kiselina čini oleinska kiselina (nju sadrži i maslinovo ulje) poznata po svom blagotvornom utjecaju na zdravlje srca.

  • dijabetis- nezasićene masne kiseline, koje sadrži Indijski oraščić, blagotvorno utječu i na dijabetes, pomažući sniziti nivo triglicerida i štiteći od daljnjih komplikacija povezanih sa visokom razinom šećera i kolesterola. Redovno konzumiranje Indijskih oraščića značajno smanjuje rizik od pojave dijabetesa tipa 2.

  • antioksidansi- indijski oraščić je odličan izvor antioksidanata. Antioksidanti su skupina različitih prirodnih spojeva koji u organizmu čovjeka igraju važnu ulogu zaštite od štetnog djelovanja slobodnih radikala. Slobodni radikali su molekule koje imaju nespareni elektron i stoga su izuzetno reaktivni. Slobodni radikali danas se povezuju s nastankom bolesti krvožilnog sustava, sivom mrenom, rakom, bolestima zglobova i brojnim drugim poremećajima zdravlja.

  • bakar- indijski oraščić je bogat bakrom, koji igra važnu ulogu u zdravlju našeg organizma. Bakar sudjeluje u cijelom nizu fizioloških procesa organizma, uključujući  apsorpciju željeza, borbu sa slobodnim radikalima, razvoj kosti i vezivnih tkiva, proizvodnju melanina – pigmenta, koji koži i kosi daje njihovu prirodnu boju.

  • magnezij- indijski oraščić sadrži visoke količine magnezija, koji je neophodan za rad našeg organizma. Magnezij je iznimno važan za metabolizam, igra ulogu u formiranju kostiju, proteina, masnih kiselina, grušanju krvi, opuštanju mišića itd. Redovni unos magnezija može zaštiti od visokog tlaka, grčeva u mišićima, glavobolje, kroničnog umora.

  • mršavljenje- često se preporučuje uzimati Indijski oraščić kao dio zdrave dijete za mršavljenje. Indijski oraščići ne sadrže kolesterol, bogati su dijetalnim vlaknima i daju puno energije. Umjereno konzumiranje ove namirnice tokom dijete daje osjećaj sitosti i zadovoljstva

  • prevencija žućnih kamenaca- redovito konzumiranje Indijskih oraščića značajno smanjuje rizik od pojave žučnih kamenaca. Ova činjenica je potvrđena istraživanjem, u kojem je sudjelovalo više od 80 tisuća žena, koje su redovito konzumirali orašasto voće.

  •  zdravlje zubiju i usne šupljine- indijski oraščić čuva zdravlje zub i desni na takav način da uništava bakterije, koje uzrokuju karijes, bolesti desni, akne, tuberkulozu i druge bolesti.

Sva hrana se sastoji od 6 okusa - ljutog, trpkog, gorkog, slatkog, kiselog i slanog. Svaki okus ima svoja ljekovita svojstva. Međutim, disbalans okusa u našoj prehrani može dovesti do određenih bolesti.
 
Ljekovita svojstva slatkog okusa:
  • njeguje stanice, kožu, kosu, zglobove
  • obnavlja živce
  • potiče rast i život
  • jača ođas - vitalnu energiju organizma
  • obnavlja krv
  • jača imunitet
  • pomaže u izgradnji i obnavljanju tkiva
  • poboljšava plodnost, regulira rad hormona
  • potiče dug život, pomlađuje organizam
  • poboljšava memoriju
  • donosi osjećaj  sreće i zadovoljstva
Ljekovita svojstva slanog okusa:
  • čisti organizam
  • pospješuje eliminaciju toksina
  • poboljšava okus hrane
  • podmazuje i ovlažuje tkiva organizma
  • poboljšava apetiti i probavu
  • sprečava grčeve
  • djeluje kao blagi laksativ
  • poboljšava metabolizam
  • regulira krvni tlak
Ljekovita svojstva kiselog okusa:
  • potiče proces probave
  • stimulira apetit
  • poboljšava rad mozga
  • daje dobar okus hrani
  • donosi osjećaj zadovoljstva
  • poboljšava rad srca
  • čisti organizam
  • pomaže dobiti na težini mršavijim osobama
  • sprečava stvaranje krvnih ugrušaka
Ljekovita svojstva ljutog okusa:
  • stimulira apetit
  • poboljšava rad probave
  • poboljšava okus hrane
  • daje bistrinu umu
  • pomaže u liječenju gojaznosti, loše probave, viška vode u organizmu
  • poboljšava cirkulaciju
  • posjeduje anti-mikrobna svojstva
  • djeluje protiv parazita 
  • pojačava znojenje i eliminaciju toksina iz organizma
  • čisti krv
  • pomaže kod kožnih bolesti
  • eliminira krvne ugruške
Ljekovita svojstva gorkog okusa:
  • posjeduje antimikrobna svojstva – djeluje protiv bakterija, gljivica, virusa i parazita
  • sprečava nagomilavanje toksina u organizmu
  • poboljšava rad probave
  • čisti krv
  • stimulira apetit
  • poboljšava rad jetre
  • potiče mršavljenje
  • poboljšava izgled kože
  • smanjuje mučninu
Ljekovita svojstva trpkog okusa:
  • pomaže u zaustavljanju proljeva, znojenja i krvarenja
  • izaziva konstrikciju krvnih sudova i koagulaciju krvi
  • posjeduje anti-upalna svojstva
  • pomaže zacjeljivanju rana i ozljeda
  • ima umirujuća svojstva
  • pročišćava krv

četvrtak, 2. veljače 2012.

How to make... SAPUN

Sapun se dobiva kemijskom reakcijom između kiseline (mast, ulje)i lužine. Proces se zove saponifikacija, a rezultat je sapun odnosno sol po kemijskom sastavu. Znači morate imati masnoću (ulje, životinjska mast). Svaka masnoća ima posebnu točku saponifikacije odnosno potrebnu količinu lužine (lužna je mješavina natrijevog hidroksida i vode) da bi nastala kemijska reakcija.

Uz sastojke potreban vam je i alat s kojim ćete sve to raditi. Potrebna vam je plastična ili posuda od nehrđajućeg čelika za miksanje, plastična žlica ili kuhača s kojom ćete miješati ulja, plastična, čelična ili staklena posuda za izradu mješavine natrijevog hidroksida i vode,digitalna kuhinjska vaga, štapni mikser te posudice za pripremu eventualnih sastojaka koje ćete dodavati u sapun poput boje, mirisa, biljaka. Potreban vam je i kalup za sapun. U tu svrhu vam može poslužiti bilo koji oblik, kocka, kvadrat, tuba. Materijal za kalup može biti drvo, plastika, karton ili neki kalupi za kolače no ne smije se upotrebljavati kalup od aluminija, bakra, teflona jer reagiraju s lužinom. Drveni kalup a i sve ostale dobro je obložiti papirom za pečenje kako bi se veliki komad lakše ivadio iz kalupa i kako se ne bi zalijepio za stranice kalupa.

Natrijeva lužina je vrlo opasna nagrizajuća kemijska supstanca, daleko koncentriranija od lužine koja se dobije protokom kišnice kroz pepeo. Proizvodi se u sitnim bijelim granulama poput soli i potreno je zaštiti se od eventualnih opektina. Za to vam je potrebna odjeća sa dugim rukavima, pregača, gumene rukavice. Za svaki slučaj u blizini radnog prostora potrebno je imati alkoholni ocat kako bi se odmah neutralizirala lužina koja bi slučajno pala na kožu. Također ako radite sapun potrebno je makuti djecu iz radnog prostora.

Postoji nekoliko metoda izrade sapuna: hladni postupak, topli postupak, krem sapun, tekući sapun, glicerinski sapun...

Za izradu komada krutih sapuna koriste se hladni i topli postupak, sastojci su isti. Razlika je u temperaturi pri kojoj izrađujemo sapun, kao i duljina trajanja procesa saponifikacie. Kod hladnog postupka temperatura sastojaka je između 30 i 50 stupnjeva celzijusa no proces saponifikacije traje 3-4 tjedna. Kod toplog postupka sapun se izrađuje kuhajući na pari, saponifikacija se odvija za vrijeme kuhanja i sapun je spreman za upotrebu odmah nakon hlađenja.

HLADNI POSTUPAK

Temelj svakog uspješnog posla je priprema. Prije nego što krenete raditi pripremite sve ulja, lužinu, destiliranu vodu, posude, vagu, kalup obložen papirom (ili plastikom), mikser. Pažljivo izvažite ulja i stavite u posudu od nehrđajućeg čelika i stavite na šporet kako biste rastopili kruta ulja i postigli temperaturu 30-50 stupnjeva. U staklenu ili u posudu od nehrđajućeg čelika izvažite vodu. Posebno izvažite NaOH i stavite u staklenu zdjelicu.

NaOH uvijek stavljate u vodu, ne obrnuto. Kod stavljanja NaOH u vodu razvija se visoka temperatura te para koju se ne smije udisati pa je potrebno osigurati da posuda sa vodom nije na nekom maerijalu koji se može oštetiti, rastopiti. Najbolje je to raditi kod otvorenog prozora ili na balkonu. Tekućina mora biti bistra. Temperatura koja se razvije tom prilikom je prilično visoka i potrebno je sačekati da se ohladi na otprilike istu temperaturu kao i ulja. Možete posudu s lužinom staviti u hladnu vodu kako biste ubrzali hlađenje. U trenutku kada ste postigli istu temperaturu ulja i lužine izlijte ulja iz metalne posude u plastičnu posudu u kojoj možete miksati štapnim mikserom. Nemojte upotrebljavati mikser s metlicama jer će masa imati prevše mjehurića, biti će pjenasta a takav sapun ne želimo. Možete i ručno miješati, ali u tom slučaju će postupak trajati malo duže. Uzmite posudu s lužinom i polako izvijevajte lužinu u ulja. Primijetit ćete da ulja postaju mutna. Kada ste svu lužinu izlili u ulje promiksajte 1-2 minute masu. Masa postaje mutna,zgušnjava se, pomalo oker boje zbog početka reakcije. Osjetit ćete drugačiji miris nego što je miris ulja. Još uvijek se primjeti nešto sjajnih ulja na vrhu mase no reakcija je počela. Promiješajte još 1-2 minute kako biste dobili „trag“ odnosno trenutak kada je saponifikacija počela, masa izgleda kao rijetki puding. U tom trenutku stavljajte dodatkekao što su boja, miris, biljke. Promiksajte dok ne dobijete masu kao puding i izlijte u kalup. Kalup odnosno masu u kalupu prekrijte plastičnom folijom te cijeli kalup omotajte ručnikom ili dekom. U idućih 24 sata odvit će se najveći dio saponifikacije. Masa će se zagrijati, postat će prozirna,boja će postati intenzivnija te će se vratiti normalna boja kada temperatura padne. Nakon najmanje 24 sata možete izvaditi sapun iz kalupa. Sapun je još uvijek lužnat te je potrebno koristiti gumene rukavice. Sada možete rezati sapun u oblike koje želite. Rezati možete kuhinjskim nožem ili čeličnom sajlom za kolače. Nakon rezanja ostavite sapune na sobnoj temperaturi na suhom i tamnom mjestu, povremeno ih okrećući. Zrenje ili sušenje sapuna traje 3-6 tjedana i nako toga su spremni za upotrebu.

OSNOVNI SASTOJCI GRAMA POSTOTAK
Kokosovo ulje 270 gr. 30%
Maslinovo ulje 360 gr. 40%
Palmino ulje 270 gr. 30%
Destilirana voda 326.07 gr.
Lužina 125.63 gr.

Postotak vode u odnosu na ulja = 36.23
popust = 8%

Zasićene masnoće – ulja od kojih se rade tvrdi sapuni. Obično dolaze u krutom oblliku i potrebno ih je smekšati prije upotrebe. Kokosovo ulje, kakao maslac, palmio ulje su primjeri.

Nezasićene masnoće – ulja koja su u tekućem stanju. Potrebno ih je miješati sa zasićenim masnoćama kako bi se dobili tvrdi sapuni.

Dodavanje ulja – to znači da je ulje/mast dodano u trag stanju nakon što je mješavina saponificirana. Izvanstručni termin saponifikacija znači da su lužina, voda i ulja izmiješana i dovedena u fazu trag (masa nalik na puding te se jači ili slabiji trag pokaže kada provučete žlicu kroz nju), u toj točki lužina je uglavnom neutalizirana. Bilo koje ulje dodano u toj fazi će ostati nepromijenjeno u konačnom sapunu. Metoda dodavanja dodatnog ulja u sapunsku smjesu nakon što je saponificirana je izazov zato što proizvođaču sapuna dozvoljava bolju kontrolu koja ulja će ostati u sapunu. Dodavanje extra ulja u tom trenutku ostavlja ga s njegovim prirodnim karakteristikama i spremnim na trenutno vlaženje vaše kože kada koristite sapun. Kada stavljate dodatno ulje nakon saponifikacije osigurajte popust od samo 1% lužine inače će sapun biti premastan.

Popust – diskont lužine – smanjenjem količine lužine izbjegava se faza dodavanja ulja nakon saponifikacije no smanjuje se kontrola koja ulja su ostala u sapunu. Na primjer, ako je 5% kakao maslaca stavljeno u bazna ulja a ostatak od 95% recimo da je maslinovo ulje, diskont lužine od 5%, ostatak masnoće u sapunu biti će kombinacija kakao i maslinovog ulja uz veći udio maslinovog ulja. Kada bi radili sapun od maslinovog ulja sa diskontom od 1% i dodavanjem kakao ulja u trag vi biste znali da finalni sapun sadrži 1% maslinovog ulja i 5% kakaovog maslaca. Kakao maslac bio bi nedirnut lužinom.

Trag - To je točka u kojoj se mješavina ulja i lužine počinje zgušnjavati. U toj točki masa je 80-90% saponificirana i eterična ulja, ulja za dodavanje, boje, ostali dodaci mogu biti dodani bez da njihove karakteristike budu promijenjene procesom sapnifikacije.

Mirisna ulja – Postoje dvije vrste ulja, mirisna ulja koja su napravljena od strane čovjeka, sadrže alkohol i eterična ulja koje je prirodno. Alkohol u mirisnim uljima obično pracvi probleme u sapunima ali eterična ulja normalno se koriste.Eterična ulja su skuplja i teže ih je pronaći no zadržavaju bolje miris i neće uništiti sapun. Mirisna ulja mogu se sigurno upotrijebiti kod prerade već napravljenog sapuna radi popravka, bilo boje, mirisa ili oblika sapuna.

TOPLI POSTUPAK

Sve faze izrade sapuna su važne i budite sigurni da ćete platiti ako mjerite otprilike. Odokativnim mjerenjem možete izraditi sapune koji su previše lužnati ili masni te čete ih morati preraditi ili baciti. Učenje kako napraviti sapun puno je zabavnije ako ne morate ništa baciti. Uzmite kvalitetnu vagu. Pripremite biljke, ulja i boje koje ćete dodavati i stavite ih na radnu površinu. Izmjerite eterična ulja.

Izvažite vodu i stavite u vrč. Prije nego pripremite lužinu obucite duge rukave, gumene rukavice i pregaču. Izvažite lužinu i stavljajte ju miješajući sve dok se kristali ne otope. Primjetit ćete paru koja se radi dok miješate otopinu. Zadržite dah dok miješate i odmah čim se kristali rastope napustite mjesto na kojem je lužina na nekoliko minuta. UVIJEK stavljajte natrijev hidroksid u vodu a ne vodu u natrijev hidroksid inače će se dogoditi neugodna divlja reakcija ako to napravite, nešto kao kad izmiješate bikarbon sodu i ocat, sve će iskipjeti.

Za izradu sapuna toplim postupkom potrebno je pripremiti posude za kuhanje na pari, obično su to dva lonca od kojih je donji napunjen vodom te drugi lonac u kojem se kuha masa. Zagrijte lonac s vodom dok važete ulja. Najprije stavite kruta ulja i stavite ih da se rastope dok izvažete tekuća ulja i izmiješajte ih zajedno. Nije potrebno hladiti ulja kako biste ih izmiješali s lužinom, super za one koji ne vole čekanje. Polako izlijte pripremljenu lužinu u ulja i miješajte kuhačom ili štapnim mikserom. Mješavina će postajati kremasta i sjajna, te će se napokon zgusnuti. Kada postignete trag (kao puding) tada stavite lonac u toplu vodu i kuhajte. Voda u donjem loncu treba biti u visini sapunske mase u gornjem loncu. Poklopite lonac i pustite da se kuha neko vrijeme, povremeno miješajući ako se pojave mjehurići na rubovima mase. Mješavina će početi poprimati izgled vaselina. Kada sva mješavina poprimi takav izgled možete provjeriti da li je gotovo. Uzmite malu količinu između prstiju i protrljajte, osjećaj bi trebao biti kao da trljate vosak. Možete testirati lužnatost jezikom, ako vas strese kao da ste dodirnuli 9V bateriju tada još nije gotovo . Sada je vrijeme za dodavanje bilja, boje, mirisa. Masa je spremna za stavljanje u kalup. Potrebno ju je staviti prilično brzo pazeći da se popune svi uglovi kalupa i da ne ostane zračnih jastuka, masa izgleda kao pire od krumpira, ljepljiva je i vruća. Kada se masa ohladi na sobnu temperaturu možete ju izvaditi iz kalupa i odmah izrezati. Kada ste izrezali sapun na komade možete ga odmah upotrebljavati. Ukoliko želite zaista blage sapune tada ih tako izrezane ostaviti na sušenju kao i kod hladnog postupka , 3-4 tjedna. Isto vrijedi i kod ostalih postupaka, što je sapun duže na zraku biti će nježniji.

Nekada se kuhao pepeo da bi se dobila lužina koja se miješala s masnoćom za izradu sapuna. Ti sapuni su bili ili previše oštri pa su iritirali kožu ili su bili neupotrebljivi zbog nedovoljne saponifikacije. Danas imamo specifikaciju sastava svih ulja te je lako otkriti točnu količinu lužine potrebnu za potpunu saponifikaciju masnoće. Iznos potrebne lužine u miligramima kako bi potpuno saponificirali gram određene masnoće zove se saponifikacijska vrijednost. Vijednosti u prilogu su promijenjene u koeficijent primjenjiv na bilo koju količinu određenog ulja:

KOEFICJENTI ZA IZRADU

KOKOSOVO ULJE 0.1910
PALMINO ULJE 0.1420
MASLINOVO ULJE 0.1353
RICINUSOVO ULJE 0.1286
ULJE AVOKADA 0.1337
KIKIRIKI ULJE 0.1367
SUNCOKRETOVO ULJE 0.1358

PRIMJER: Za izradu sapuna od 900 gr maslinovog ulja jednostavno pomnožimo 900 x 0.1353 i dobijemo da je potrebno 121,77 gr natrijevog hidroksida. Slijedeće, za izračun točne količine vode potrebno je količinu natrijevog hidroksida podijeliti sa 0.3 (121,77 : 0.3 = 405,90). Rezultat 405,90 gr je ukupna težina vode i lužine potrebne za saponifikaciju 900 gr maslinovog ulja, da bismo dobili koliko je potrebno samo vode trebamo 405,90 umanjiti za 121,77 odnosno težinu granula natrijevog hidroksida i dobili smo rezultat od 284,13 gr vode.

Saponifiacijska vrijednost iskazana gore je vrijednost za 100% pokrivanje ulja lužinom. Ukoliko želimo da nam dio ulja ostane nepokriven u sapunu tada količinu lužine umanjimo za određeni postotak. Preporučeni postoci su 3 – 15 %, iznad tih postotaka popusta sapun će biti previše „mastan“. Za izradu sapuna bez popusta ipak moramo umanjiti količinu lužine za 1% te u trag dodati žlicu ulja na 500 gr ulja iz baze sapuna.

Kao kod većine poslova tako i za izradu sapuna duže traje priprema nego sam završni čin. Potrebno je izvagati ulja, vodu i lužinu i sačekati da se temperatura lužine i ulja snizi do 40 – 50 stupnjeva, pripremiti i obložiti kalup, izmjeriti suhe sastojke, eterična ulja i sve to staviti na dohvat ruke kako biste ih mogli staviti u masu u trenutku postizanja trag faze. Ukoliko miješate masu ručno (kuhačom) postupak traje 30 – 90 minuta no ako koristite štapni mikser postupak je gotov za 10-15 minuta. To je dosta brzo i može nam se dogoditi da nešto zaboravimo staviti što bitno obilježava taj sapun i da nismo zadovoljni konačnim ishodom. Bila bi šteta baciti sapun u koji smo stavili sve te vrijedne sastojke no uz malo truda moguće je sve popraviti.
Prerađujemo sapune kako bismo postigli bolju teksturu, dodali ljekovito bilje, popravili miris, boju, ili kako bismo ih stavili u manje kalupe posebnih oblika. Što je sapun svježiji prerada će bolje uspjeti premda se mogu preraditi i nekoliko tjedana stari sapuni. Sapun usitnite uhinjskim ribežom, komadiće stavljajte u vatrostalni ili lonac od nehrđajućeg čelika.

Ako je sapun od biljnih ulja, star do 1 tjedan stavite ½ dl vode ili mlijeka na 500 gr sapuna.
Ako je sapun od maslinovog ulja stavite ¼ dl vode ili mlijeka.
Ako je sapun star duže od 1 tjedan stavite vodu ili mlijeko duplo.

Pokrijte lonac i pustite da se sapunski komadići natapaju najmanje 2 sata miješajući ih svakih pol sata. Možete ostaviti i preko noći da se natope bolje će uspjeti.

Najbrži način za rastapanje sapuna je onaj u mikrovalnoj pećnici. Pećnicu namjestite na najniži stupanj.

Pećnicu zagrijte na 90 stupnjeva, stavite lonac sa sapunom i zagrijavajte 1 h miješajući svakih 15 min. Kada je sapun mekan možete dodati eterična ulja i sve one sasojke koje ste pripremili. Izvadite sapun iz pećnice i miješajte do jednoline mase (može štapnim mikserom). Nakon toga izlijte masu u kalup i ostavite da se ohladi i očvrsne. Kada je čvrst izvadite iz kalupa i izrežite.

TEKUĆI SAPUN
Mnogi smatraju da je za izradu tekućeg sapuna dovoljno izribati tvrdi sapun i rastopiti ga u vodi no to nije pravi tekući sapun. Takav sapun sklon je stvaranju grudica i potrebno ga je promućkati prije upotrebe.

Tekući sapun radi se toplim postupkom i odmah je spreman za upotrebu. Za razliku od krutih sapuna za izradu tekućeg sapuna koristimo kalijevu lužinu (KOH). Molekule kalijeve lužine su veće od molekula natrijeve lužine i zbog toga sapun ostaje tekuć. Za kalkulaciju lužine potrebno je SAP vrijednost pojedinih ulja za natrijevu lužinu pomnožiti sa 1.403 kako bismo dobili koeficijent kalijeve lužine za određenu količinu ulja. Npr. SAP vrijednost natrijeve lužine za suncokretovo ulje je 0.1358. Pomnožimo 0.1358 sa 1.403 dobili smo 0.1905 (0.1358 x 1.403 = 0.1905). Recimo da nam je za dio baze ulja potrebno 500 g suncokretovog ulja, pripadajuća količina kalijeve lužine je 95,25 g (500 x 0.1905 = 95,25).

Za izradu tekućih sapuna ptrebne su sve mjere zaštite kao i kod izrade ostalih sapuna, to znači dugi rukavi, rukavice, pregaća, upotreba vatrostalnog suđa ili suđa od nehrđajućeg čelika.

Stavite destiliranu vodu kako se navodi u receptu. Izvažite kalijevu lužinu i uspite u vodu. Kalijeva lužina izaziva veće zagrijavanje nego natrijeva, nužno je pripaziti na dno posude, da ne pukne ako je staklena ili da ne rastopi nekakvu plastičnu podlogu. Voda će prilično kuhati. Ostavite lužinu vani dok ne pripremite ostale sastojke. Izvažite uljai zagrijte ih na 50-55 stupnjeva. Lužina mora biti iste temperature kao ulje. Idući postupak je isti kao kod hladne izrade sapuna s razlikom u duljini trag procesa. Kod izrade tekućeg sapuna miješamo masu dok ne postane potpuno gusta.

Izmiješajte ulja s lužinom i miješajte 2-3 min. štapnim mikserom. Neka stoji 5 min i opet miješajte 2-3 min. Ostavite na 10 min. I povremeno provjerite gustoću sa žlicom. Nastaviti miksanje i odmaranje dok masa ne dobije gustoću. Masa se zgušnjava i ostaje uz stjenke lonca. Stavite lonac sa sapnom u drugi lonac (dvostruki lonac za kuhanje na pari) koji ste napunili vodom do razine sapunske mase u unutarnjem loncu i zagrijte do kuhanja. Provjerite sapun svakih 15 minuta miješajući. Vidjet ćete neprozirne hrpe mase i slobodna ulja. Kako kuhanje napreduje slobodna ulja će se upiti u sapunsku masu. Nakon pol sata kuhanja možete češće provjeravati i miješati masu, kako se sapun kuha promijenit će se u gel. Kada je sapun spreman biti će proziran i neće biti slobodne tekućine. U svakom slučaju prevrnite masu sa dna potpuno, tekućina se moće tamo zadržati. Gotov sapun će ostati proziran na žlici kada se ohladi.

Kada je sapun gotov potrebno ga je razrijediti kipućom destiliranom vodom kako bi postao tekuć. Izvadite lonac sa sapunom iz vode i osigurajte da zadržava toplinu. Prokuhajte destiliranu vodu. Kada voda zakuha istresite sapunsk masu u praznu plastičnu posudu i prelijte ključalu vodu preko toga. Plastičnom žlicom promiješajte odnosno prelomite masu na manje nakupine, poklopite posudu i stavite ju na stranu. Povremeno otvorite i promiješajte masu dok se baza omekšava što može potrajati 2-3 dana. Ako se masa nije potpuno rastopila dodajte još ključale vode.

OSNOVNI TEKUĆI SAPUN
126 g kokosovog ulja
224 g suncokretovog ulja
134 g destilirana voda
73 g kalijeve lužine
Voda za razređivanje 1400 g

U gotov tekući sapun stavljamo eterična ulja prema svom ukusu, možete staviti 0,5% protein svile za njegu, kao i supstancu za stvaranje gela. Za izradu gela obično se koristi arapska guma, guar guma.

KREM SAPUN

Krem sapun izrađuje se toplim postupkom. Uglavnom ga koristimo za izradu sapuna za brijanje, možemo staviti materijal za peeling (mljevene koštice marelice, kora agruma) ili ga jednostavno koristimo kao i svaki drugi sapun. Krem sapun ima kremastu konzistenciju (nije tekuć niti kruti) i to je moguće postići kombinacijom natrijeve i kalijeve lužine. Još jedna karakteristika krem sapuna je stavljanje stearinske kiseline u bazna ulja. Biljno bazirana dobiva se od kakao maslaca i biljnih ulja gdje se prirodno pojavljuje. Teksture je bijeloga voska i koristi se da ukruti i stabilizira losione i kreme. Kod nas je nema za nabaviti u tom obliku već samo laboratorijski proizvedena u prahu. Stearinska kiselina čini krem sapun sjajnim, bijelim i pjenušavim, sapun izgleda kao tučeno slatko vrhnje. Kao kod svih tehnika, i kod ove tehnike ključ uspjeha je priprema. Pripremite sve sastojke, pribor, kao i odjeću za zaštitu.

254 g sterainske kiseline
85 g kokosovog ulja
71 g maslinovog ulja
28 g ricinusovog ulja
14 g shea maslaca
136 g glicerina

Izmjeriti ulja i rastopiti ih u dvostrukom loncu na pari

650 g destilirane vode
11 g NaOH
72 g KOH

Dodati vodenu fazu u vruće ulje i miješati štapnim mikserom dok ne postignete trag, u tom trenutku dodajte

2 žlice proteina svile
1 žlicu kaolina (gline)
1 žlica šećera u prahu

Idućih sat i pol (otprilike) promiješajte svakih 15 minuta. Kada masa postane staklasta provjerite da li se odvio proces saponifikacije (jezikom) te ako ne osjetite peckanje sapun je neutralan. Tada dodajte

14 g stearinske kiseline
14 g glicerina

I kuhajte još 15 minuta, nakon toga premjestite sapun u plastičnu posudu sa poklopcem. Ostavite da stoji 24-48 sati kako bi masa omekšala.Miksajte mikserom sa metlicama, dok budete miksali primijetit ćete kako se mijenja konzistencija iz mase nalik na pire krumpir u masu nalik na šlag kremu
Ostavite masu 1-2 mjeseca na „zrenju“, za to vrijeme sapun će postati nježniji i razvit će sjaj.
Kada je odstojao možete u sapun dodati boje i miris.

omjeri su bili: maslinovo ulje 50%, palmino ulje 25%, kokosovo ulje 18,75% i ricinusovo ulje 6,25%

Vode za otapanje sapunske mase kod tekućih sapune ide otprilike 3x u odnosu na bazno ulje. Ako radiš sapun od 500 gr ulja, porebno je 1500 gr vode za razređivanje. Kod tekućih sapuna et.ulja dodajemo kada je sapun rastopljen tako da se ulja mogu dodati ako ne miriši zadovoljavajuće. Količina et.ulja varira zavisno od vrste odnosno intenziteta mirisa pojedinog ulja, u svakom slučaju ne manje od 5 ml pojedinačnog et.ulja ili mješavine jer se miris neće osjetiti.

PROZIRNI GLICERINSKI SAPUN

Prozirni glicerinski sapun radi se toplim postupkom. Ako nemate iskustvo u izradi sapuna toplim postupkom bilo bi zgodno najprije svladati tehniku i tek tada se upuštati u avanturu izrade transparentnog sapuna.

Neka ulja nisu dobra za izradu prozirnog sapuna npr.palmino ulje i mast, jer daju mutne sapune. Osim uobičajenih sastojaka koje stavljamo u sapun, nakon što skinemo masu sa izvora topline masi dodajemo - u odnosu na ulja: 35% 97% alkohola, 15% glicerina, 28% šećera rastopljenog u malo tople vode – tek toliko da se rastopi. Za tvrđi sapun dobro je dodati sterainsku kiselinu ali ne više od 3,5% u odnosu na ulja. Također je potrebno prekalkulirati količinu vode ukoliko imate 70% alkohol jer previše vode čini sapun mutnim. I ne ostavljamo ulja nepokrivena lužinom (to sam nazvala popust u ranijim postovima) jer će slobodna ulja učiniti sapun mutnim.

Naravno potrebna je uobičajena zaštita kod izrade sapuna (dugi rukavi, rukavice), kao i pripremljene posude, štapni mikser, mirisi, boje, kalup(i).

Maslinovo ulje 450 g
Kokosovo ulje 284 g
Ricinusovo ulje 124 g
Stearinska kiselina 31 g
Voda 324 g
315 g alkohola, 135 g glicerina, 252 g šećera

Za izradu sapuna toplim postupkom potrebno je pripremiti posude za kuhanje na pari, obično su to dva lonca od kojih je donji napunjen vodom te drugi lonac u kojem se kuha masa. Zagrijte lonac s vodom dok važete ulja. Najprije stavite kruta ulja i stavite ih da se rastope dok izvažete tekuća ulja i izmiješajte ih zajedno. Nije potrebno hladiti ulja kako biste ih izmiješali s lužinom, super za one koji ne vole čekanje. Polako izlijte pripremljenu lužinu u ulja i miješajte kuhačom ili štapnim mikserom. Mješavina će postajati kremasta i sjajna, te će se napokon zgusnuti. Kada postignete trag (kao puding) tada stavite lonac u toplu vodu i kuhajte. Voda u donjem loncu treba biti u visini sapunske mase u gornjem loncu. Poklopite lonac i pustite da se kuha neko vrijeme, povremeno miješajući ako se pojave mjehurići na rubovima mase. Mješavina će početi poprimati izgled vaselina. Kada sva mješavina poprimi takav izgled možete provjeriti da li je gotovo.

Kada je sapun gotov skinite ga sa izvora topline, dodajte pola pripremljene količine alkohola i sav glicerin. Odvojite sapunsku masu od stranica lonca ali nemojte miješati previše kako alkohol ne bi ispario. Nakon toga poklopite lonac sa odgovarajućim poklopcem i prekrijte cijelu posudu ručnikom. S obzirom da je alkohol zapaljiv nije dobro raditi na plinskom šparetu, radije upotrijebite električni. Vratite opet u donji lonac za kuhanje na pari, neka temperatura ne bude previsoka kako voda iz donjeg lonca ne bi isparila prebrzo. Krenite sa miksanjem nakon otprilike 3 minute i svakih 3 minute. Pokrijte masu kada ne miksate. Za potpuno rastapanje sapuna potrebno je 15-30 min. Nakon otpriike 10 minuta dodajte ostatak alkohola. Kada je sapun potpuno rastopljen ostavite masu neka stoji na ivotu topline bez miješanja otprilike 15 min. Za to vrjeme će nestati mjehurići koje ste eventualno napravili štapnim mikserom. U međuvremenu možete pripremiti otopinu šećera dodajući tek toliko vruće vode koliko je potrebno da se šečer rastopi. Dodajte šećernu otopinu u masu polako miješajući kako ne bi nastala pjena. Uzmite dobro ohlađenu čašu (koju ste stavili u frižider prije izrade sapuna) i na dno čaše stavite malu količinu sapuna. Sapun će se odmah sčvrsnuti i možete vidjeti da li je proziran ili mutan.

Ako je sapun mutan kuhajte ga malo duže sa dodavanjem malo alkohola ili glicerina. Možete ga također pustiti da se sčvrsne te ga idući dan rastopiti na laganoj vatri bez dodavanja alkohola ili glicerina što će omogućiti da ispari višak vode i da postane više proziran.
U ovom trenutku sapunska masa je jasna tekućina boje meda. Pustite da se sapun malo ohladi dok uzimate boju i miris za sapun. Raspitajte se da li miris podnosi visoke temperature kako ne bi ispario. Nemojte dodavati peviše boje iz straha da boja neće promijeniti amber boju mase. Nakon toga izlijte masu u kalup(e) kako bi se sčvrsnuo, birajte plastični ispred drvenog. Ostavite sapun dva tjedna na sušenju, što se duže suši postajat će više „proziran“.

 
ULJA KOJA SE KORISTE U IZRADI SAPUNA

Kokosovo ulje – Kokosovo ulje je zasićena masnoća što znači da brzo saponificira i daje tvrdi sapun. Uz to ima sposobnost odličnog čišćenja omekšavajući i skidajući mrtvi sloj stanica na površini kože, proizvodi pjenu sa mjehurićima i stabilnu kremastu pjenu i njeguje kožu. No kada bismo stavili samo kokosovo ulje sapun bi bio isušujući za kožu.

Maslinovo ulje – Maslinovo ulje je nezasićena masnoća što znači da sporije saponificira i daje mekane sapune. Maslinovo ulje daje sapun koji jako dobro čisti kožu no ne pjeni se. Ono zbog čega je maslinovo ulje izvanredno za sapun je dovođenje vlage u kožu, čini kožu nježnom, mekom i pomlađuje ju. Za korštenje u bazu sapuna bolje je upotrebljavati rafinirano maslinovo ulje(kako zbog cijene tako i zbog bolje reakcije s lužinom) no ja koristim uglavnom djevičansko maslinovo ulje jer teško mogu pronaći rafinirano, i dobro je.

Palmino ulje – Palmino ulje je zasićena masnoća, brzo saponificira i daje tvrd sapun, odlično čisti kožu i proizvodi kremastu pjenu no slabo njeguje kožu. Palmino ulje je punjač sapuna, stavljamo ga kako bi povećao masu, zbog niske cijene smanjio ukupan trošak prozvoda a istvremeno ne narušava karakteristike sapuna.

Ricinusovo ulje – Ricinusovo ulje je nezasićena masnoća. Prosječno čisti kožu no sapuni izrađeni od ricinusovog ulja proizvode pjenu sa mjehurićima i kremastu pjenu, uz to ricinusovo ulje privlači i zadržava vlagu u koži. Često se uptrebljava za dodavanje u trag, a u bazu se stavlja do 30%.

Ulje avokada – Avokadovo uljeje nezasićena masnoća, prosječno čisti kožu i proizvodi pjenu sa mjehurićima u sapunu, no kožu njeguje nevjerojatno. Sadrži vitamine A, D i E te vlaži kožu. Najčešće se dodaje u trag, u bazu se stavlja do 30% u odnosu na ukupnu količinu ulja.

Ulje kikirikija – Ulje kikirikija je visoko nezasićena masnoća i sklono je kvarenju. Prosječno čisti kožu, proizvodi dugotrajnu pjenu, dodaje se do visine od 20% u odnosu na ostala ulja. Premda ga stavljaju u isti rang sa maslinovim i ricinusovim uljem, nisam imala dobro iskustvo s njim jer sapuni su krhki, odnosno pucaju.

Suncokretovo ulje – Ulje sucokreta je jeftinija alternativa maslinovom ulju. Sadrži vitamin E koji je antioksidant no unatoč tome nemojte ga skladištiti duže od 6 mjeseci, iznimno je nezasićena masnoća. Sporo saponificira te je potrebno duže miješati masu da se postigne zadovoljavaući trag, dodajte ga u bazu do 20% u odnosu na ukupnu količinu ulja.

MINERALNI DODACI SAPUNIMA

Postoji nekoliko mineralnih dodataka koje možemo staviti u sapun, koji koži donose razne benefite.

Aktivni ugljen – Crni prah ugljena, oslobađa tijelo toxina i neutralizira mirise, stavlja se do 1 žlica na 500 gr. ulja u trag i potrebno ga je dobro izmiješati, nije dobro stavljati ga u sapune s mirisom jer neutralizira mirise.

Bentonit glina – zeleno-siva glina, bez mirisa, ne oksidira, i oslobađa masnoću i toksine iz kože pa je dobra za masnu kožu, pomaže boljem klizanju te se upotrebljava u sapunima za brijanje, pomaže fiksiranju mirisa u sapunu, upotrijebiti do 1 žlicu na 500 gr.ulja u bazi, može se staviti u svim fazama -u lužinu, ulja ili trag.

Kaolin – može biti bijele, žute, narančaste, crvene ili smeđe boje, dobra je za suhu, osjetljivu kožu i ne skida masnoću s kože, stavlja se u sapune za brijanje jer omogućava klizanje po koži, stavlja se u svim fazama 1 žl.na 500 gr. ulja.

Razuli glina – ima odlične apsorpcijske kvalitete, poboljšava teksturu kože, reducira suhoću, uklanja površinsku masnoću i mrtve stanice s površine kože, staviti do 1 žl.na 500 gr. ulja u bilo kojoj fazi izrade, dobro umiješati.

Morska sol – čini sapun tvrđim, može se dodati u bilo kojoj fazi izrade, sol smanjuje pjenu sapuna pa se može dodavati uz visoki postotak kokosovog ulja koje balansira pjenu.

PIGMENTI

Postoje dvije vrste pigmenata koji se koriste u sapunima danas: ultramarini i oksidi. Oboje rade ekstremno dobro u sapunima koji se rade hladnim postupkom. Nekada su se pigmenti vadili u rudnicima no danas se proizvode u laboratorijima.Pri nabavci pigmenata osigurajte da su pigmenti primjereni za upotrebu u kozmetici. Umiješajte prah pigmenta s uljem ili glicerinom, dodajte u trag i izmješajte.

Ultramarin – plava boja
Titanium doksid - bijela

PREHRAMBENE BOJE

Prehrambene boje u sapunima daju pastelne tonove, izmiJešati boju s uljem ili sa malom količinom vode, izmiješati i dodati u trag.

BILJNI DODACI SAPUNIMA

Za bojanje sapuna uglavnom stavljam biljke u prahu i neke namirnice iz kuinje zato jer je kod nas ograničen izbor prirodnih dodataka sapunima, ne želim dodavati slikarske pigmente ili za neke druge namjene i pokvariti sve zbog umjetne boje. Svjesna sam da je danas važniji izlog od sadržaja u dućanu no ovo je moj izbor. Obojeni dijelovi biljaka nisu svi pogodni za stavljanje u sapun, pa će cvijetovi hibiskusa prekrasne boje u sapunu postati smeđi. Isprobala sam neke biljke, za neke sam samo pročitala da se mogu koristiti ali ih ne mogu nabaviti. Svi biljni dodaci stavljaju se u trag, obično 1 žlica na 500 g ulja u bazi.

Mrkva – sušena, u prahu daje narančastu boju
Kora citrusa – daje efekt pilinga u sapunu
Kokos izribani (kokosovo brašno) – daje efekt pilinga i vizualni efekt
Kava mljevena – daje smeđu boju i teksturu, pomaže uklanjaju mirisa luka češnjaka
Kopriva – suha mljevena, daje zelenu boju
Kopar – suhi, mljevevi daje zelenu boju
Med – prirodni humektant
Prah indigo korijena – plava boja (ako ga ima negdje za nabaviti, molim javite)
Korijen irisa – fiksira miris u sapunu
Paprika – kreira boju breskve do narančaste, staviti ½ žl.
Peršin – daje zelenu boju
Mak u zrnu – daje efekt pilinga i vizualni efekt
Šipak, suhi mljeveni – ružičasta boja (ne drečava kineska )
Šećer – ubrzava trag, pojačava pjenu
Kurkuma – sahara žuta
Spirulina – plavo zelena boja

To je to uglavnom... Budete li pokušavali izraditi svoj sapun molim vas na visoki oprez pri rukovanju lužinama! SRETNO! :)