O čaju općenito...

Čaj ili kineski čajevac ( Camellia sinensis) je biljka od čijeg se lišća i drugih dijelova spravlja vrući aromatični napitak blago gorkog i oporog mirisa koji se također naziva čaj.

Botaničari biljku čaja nazivaju Thea Camellia pri čemu dominiraju dvije sorte:

Camellia sinensis (kineska sorta) ima manje tamno zelene, sjajne, nazubljene listove i male, bijele cvjetove. Raste do visine od 3-4 m. Najbolje uspijeva u umjerenoj klimi, a može podnijeti mrazeve.  

Camellia assamica (Indija i Šri Lanka) ima velike, glatke, široke listove. Najbolje uspjeva u vlažnoj, tropskoj klimi. Može narasti i do 30 metara. Bez problema podnosi i temperature do preko 40°C. 

Biljka čaja zahtijeva puno rada i vrlo zahtjevne klimatske uvjete. Tako je dnevno potrebno najmanje 4 sata sunca, redovni pljuskovi kiše prilično ujednačeno podijeljeni tijekom godine s minimumom od 1600 litara po kvadratnom metru površine. Tlo mora biti vrlo rastresito s velikom propusnom moći da se voda ne bi nakupljala. Zbog toga se često čaj uzgaja na uzdignutim mjestima da bi bilo što bolje cijeđenje zemljišta.

Prema staroj kineskoj poslovici: "superiorni čaj dolazi s visokih planina". Visina i planinska magla daju zaštitu od prevelikog izlaganja suncu, osiguravaju potrebnu temperaturu i vlagu, polagan rast listova koji ostaju nježni. Kao i kod vina, na kvalitetu i okus čaja utječe okoliš (tlo, klima i nadmorska visina) i proizvođač (koji odlučuje kada i kako se list čaja bere i prerađuje).

Većina biljaka imaju fazu rasta i period spavanja, obično za vrijeme zime. Listovi se beru tek kada se pojave novi izdanci čaja (ili kada listovi "pocrvene"). U toplijim podnebljima, biljke nekoliko puta pocrvene i mogu se brati tokom cijele godine. U hladnijim uvjetima i na većim nadmorskim visinama, postoji posebna sezone berbe. Lišće koje ranije pocrveni, obično u proljeće, daje najbolju kvalitetu čaja. 

Čaj većinom raste između tropskih obratnica Raka i Jarca. Za rast mu je potrebno 1000- 1250 mm kiše godišnje i idealna temperatura između 10 i 30 °C. Može rasti na nadmorskoj razini do 2400 metara. Čajni vrtovi (nasadi) su mjesta gdje nastaje potencijalna aroma čaja, te se s velikom brigom i pažnjom osigurava stvaranje najboljih uvjeta za rast. U nekim slučajevima, sadnjom stabala stvara se hlad i sprečava se oštećenja jakim vjetrovima, osobito na ravnicama Assama u Indiji. 

Biljke su poredane u redove, na međusobnoj udaljenosti otprilike jedan metar. Grmlje se mora svakih četiri do pet godina obrezivati, kako bi grm pomladio i ostao na prikladnoj visini za berače. To je poznato kao "stol za branje ". Grm čaja može davati dobar čaj 50 do 70 godina, ali će se nakon 50 godina prinos biljke smanjiti. U tom trenutku, uzima se u obzir zamjena starijeg grmlja s mlađim biljkama s uzgajališta.

Branje čaja ovisi o klimi; novi uzgoj se može brati u intervalu od 7 do 12 dana tijekom vegetacije. Berba čaja je iscrpljujuća i naporna (dvije do tri tisuće listova čaja potrebne su za izradu kilograma neprerađenog čaja) i sam postupak traži određenu vještinu.

Berači nauče (po boji čaja) trenutak kada listove čaja treba ubrati. To je važno, kako bi se osiguralo da se ubiru najmekaniji listovi i kasnije proizvode najkvalitetniji čaj.

Nakon branja, listovi se prevoze u tvornice na obradu. Tvornice se obično nalaze uz polja čaja.

Od važnijih sastavnica čaj sadrži: 

Tanin

Tanini (polifenoli) daju gorak okus. Što duže biljka sazrijeva količina tanina se smanjuje, a time i ljekovitost biljke čaja.

Katehini
Katehini pripadaju skupini polifenola. Imaju fenolnu strukturu. Katehinima pripadaju antioksidativna svojstva.Najviše katehina imaju bijeli i zeleni čajevi, a crni zaostaje radi svoje obrade.

Flavonoidi
Flavonoidi su jedna grupa heterocikličkih spojeva s kisikom te su oni pigmenti boja kao što se plava, zelena, žuta, naranđasta i crvena. Flavonoide u velikim količinama možemo pronači u: voću, zelenom i bijelom čaju itd.

Teanin
Teanin (poznat kao hormon sreće) je aminokiselina koja se nalazi u listićima zelenog čaja.

Kofein
Kofein je alkaloid, a neki ga nazivaju i tein. Količina kofeina u čaju ovisi o vrsti čaja. Najviše kofeina sadrži crni čaj gdje je u jednoj šalici prosječno 50 - 70mg kofeina.

Ostalo
U čaju još možemo nači teobromin, teofilin, te zanemarive količine ugljikohidrata, masti i proteina.

Čaj se danas uglavnom veže uz Britance i njihove popodnevne rituale, no taj narod ga pije tek 350 godina, dok korijeni čaja sežu iz Kine i to davno, davno prije. Široko poznata legenda o pronalasku čaja datira iz davne 2737. godine prije Krista kada je kineski car Shen Nung sjedio ispod drveta dok je njegov sluga kuhao vodu u koju je slučajno upalo nekoliko listova s drveta. Kako je car odlučio isprobati dobiveni napitak, tako je svijetu na neki način podario zdravlje.Prema drugoj legendi za čaj je zaslužan indijski princ Bodhidharmom koji se preobratio na budizam te je u 6. stoljeću otišao u Kinu širiti svoje učenje.  Bodhidharma je, naime, vjerovao da treba biti budan tijekom meditacije i molitve, a budnim ga je održavalo lišće s grma čaja koje je žvakao. 

Ritual ispijanja čaja zaživio je u Kini puno stoljeća prije nego što je prihvaćeno na Zapadu. Dokaz za to su ostaci pribora za čaj u grobnicama dinastije Han koja je vladala u od 206. do 220. g. pr. K.. Ispijanje čaja je uključivalo cijeli ritual, upotrebu posebnog posuđa koje označava određenu važnost osobi koja iz njega pije, vodič za prikladno stanje uma u kojem treba biti osoba dok pije čaj te atmosferu u kojoj se čaj pije. Ritual čaja uvukao se i u taoističku vjeruu koja je imala je veliki utjecaj u kineskoj kulturi u 8. stoljeću, a vjerovali su kako je svaki detalj u životu izraz života te ga stoga treba slaviti i pronaći ljepotu u svemu u svijetu. Tekućina je u staroj Kini smatrana eliksirom i najprije je korištena u zdravstvene svrhe. 

Ritual ispijanja čaja se proširio i u Japan preko budističkih svećenika koji su doputovali u Kinu na studij te su rituale prenijeli u japansku kulturu. Europa se upoznala s ovim pićem tek krajem 16. stoljeća i to ga je prva počela uvoziti Nizozemska, od kuda se dalje širio kontinentom. Zbog skupoće su si čaj u to vrijeme mogli priuštiti samo imućni ljudi. U Britaniji je postao popularan zbog portugalske princeze Katarine od Braganze koja se udala za Charlesa II. te je svojom ljubavi prema čaju taj napitak etablirala kao najomiljenije piće Britanaca.

Mnogi Britanci i danas vjeruju, kao i Kinezi i Tajvanci, da priprema i konzumacija čaja može na čovjeka djelovati umirujuće. Tajvanci primjerice nazivaju svoj ritual Gong Fu i tvrde da se osoba mora fokusirati na konzumaciju čaja kako bi opustila um i duh, jer usmjeravanje pozornosti na okus i aromu čaja te promatranje listića čaja u šalici predstavlja cijenjenje i zahvalnost trenutka u kojem se nalaze. Gong Fu se zapravo koristi u grupi prijatelja te stvara toplu i intimnu atmosferu među njima. No Britanci imaju neke svoje rituale vezane za čaj - neki od njih su prva šalica čaja u danu, posjedovanje najdraže šalice, ulijevanje prvo čaja ili mlijeka u šalicu.

Danas najviše čaja piju Škoti što ni ne čudi s obzirom je Thomas Lipton, znameniti poznavatelj čaja, rođen u Škotskoj 1850. godine. Naime, poznati fini čajevi Lipton nastali nakon što je Thomas oplovio mora i kontinente tražeći razne vrste čajeva i miješajući ih u razne kombinacije. Zastupao je i brzu dostavu čaja bez posrednika što je podržala Viktorija, kraljica Velike Britanije i Irske te carica Indije. 

Čaj je značajan dio mnogih svjetskih kultura. Mnoge njegove dobrobiti već su poznate a jedna od najznačajnijih dolazi iz osjećaj povezanosti kada ga ispijate s dragim osobama ili jednostavnog osjećaja topline koji se nakon gutljaja čaja širi vašim tijelom.Tradicije i običaji konzumacije čaja razlikuju se diljem svijeta.

Ispijanje i posluživanje čaja u Kini služi za opuštanje i uživanje u njegovom okusu i mirisu. U domovini čaja uobičajeno je gostu pružiti dobrodošlicu šalicom zelenog čaja. Ukoliko domaćin ne postupi na ovaj način pokazuje da je (ne)namjerno neuljudan. Kako su mirisi i okusi najvažniji dio ceremonije pravila pripreme nisu uvijek ista, no u većini područja čaj se spravlja u malim glinenim čajnicima. Temperatura vode je važna jer, iako mora biti vruća ne smije biti prevruća kako ne bi uništila okus. Domaćin poslužuje čaj u malim uskim šalicama postavljenima u krug. Sve šalice pune se malo iznad polovice jer Kinezi vjeruju da je ostatak šalice ispunjen prijateljstvom i ljubavlju. Gost je pozvan da prvo pomiriši čaj a kao znak zahvale treba tri puta prstom kucnuti o stol. Svaki slijedeći gost treba svoj čaj izliti u šalicu iz koje će piti te pomirisati praznu usku šalicu. Tek tada mogu popiti čaj. Najpristojniji način jest popiti ga u tri gutljaja.

Zanimljivo je da se uz votku, čaj u Rusiji smatra nacionalnim pićem. Stoga su Rusi, da bi osigurali dovoljnu količinu svježeg čaja tijekom cijeloga dana izumili čak i vlastiti način zagrijavanja vode – samovar. Veliki kotao vodu drži vrućom tijekom cijeloga dana a mali čajnik ispunjen koncentratom čaja nalazi se na vrhu. Na taj način, ukoliko poželite čaj, samo trebate promiješati malu količinu čaja sa vrućom vodom. Jedan od veoma starih običaja jest pijenje čaja nakon večere, kada se samovar stavlja na stol oko kojeg se okupila obitelj.

Five o'clock tea? Jedan od najpoznatijih britanskih običaja uvela je Anna Maria, žena sedmog vojvode od Bedforda, i to još 1841. godine. U to vrijeme, služila su se samo dva dnevna obroka – doručak i večera te je Anna, ponukana glađu počela služiti male zalogajčiće uz čaj. Obično je bio serviran u najboljem kineskom porculanu. Ideja se brzo proširila i bila razlogom za društvena okupljanja te je prerasla u tradiciju koja je i danas dio britanskog načina života.

I za Egipćane čaj je nacionalno piće i predstavlja važan dio svakodnevnog života. Domaćini su praktički obavezni svojim gostima ponuditi čaj pa je iz tog razloga čaj popularno nazvan „obveza“. Egipćani preferiraju snažni crni čaj kojeg zaslađuju šećerom od šećerne trske, a ovisno o vrsti dodaju i listiće mente i mlijeko.

Chanoyu ceremonija važan je dio japanske kulture. Ritual koji su pred više od 500 godina u Japan donijeli budistički svećenici iz Kine prvotno je bio rezerviran isključivo za muškarce. Danas, srećom, u njemu sudjeluju oba spola. Čajna ceremonija za Japance je izražavanje spajanja čovjeka, duha i prirode u kojem jednostavnost donosi mudrost. Prskanje vodom domaćinovih ulaznih vrata gostima daje do znanja da su pripreme gotove te da mogu ući. Gosti skidaju kapute i cipele te obuvaju sandale i odlaze kroz vrt do čajane. Pokreti domaćina i gostiju predodređeni su ritualom. Domaćin stavlja malu količinu zelenog čaja u prahu, „matcha“, u čajnik, te ga koristeći bambusov štapić miješa s prokuhanom vodom i stavlja u male zdjelice. Gosti sjede na podu oko niskog stolića. Kada vam domaćin pruži čaj potrebno se nakloniti te lijevom rukom uzeti zdjelicu koju se nakon toga drži u desnoj ruci. Zdjelicu treba staviti ispred sebe, okrećući je u desno tako da se ne pije sa strane koja nam je bila okrenuta. Potrebno je ispiti sav čaj te zdjelicu okrenuti na lijevo stavljajući je na stol ispred sebe. Na taj način pokazuje se poštovanje prema domaćinu (ili Teishu, majstoru čaja), jer postupak znači da je strana koju vam je pružio bila najbolja ali vi niste dovoljno dobri da s nje pijete. Većina ljudi u Japanu ne posjeduje vlastitu čajnu već pripadaju „čajnim klubovima“ u koje odlaze svaki tjedan kako bi sudjelovali u ceremoniji.

Na Bliskom Istoku muškarci se okupljaju u Chahanas, čajanama koje služe kao mjesto okupljanja i rasprave o politici, vjeri i aktualnim događajima. Kako bi popili čaj, prvo između zuba stavljaju kocku šećera kroz koju popiju gutljaj čaja.

Povijest SAD-a vrlo je značajna za jedna događaj vezan za čaj. Američka revolucija počela je tako što je u luci u Bostonu bačen u more i uništen tovar čaja koji je u to vrijeme bio monopolska roba Britanskog carstva. Još jedan značajan događaj u vezi sa čajem desio se u SAD. U Sant Luisu je 1908. godine otkriven takozvani ledeni čaj koji je svoju premijeru imao na svjetskoj izložbi kojoj je domaćin bio ovaj grad. Poučeni popularnošću čaja u većem dijelu Europe američki poslovni ljudi su pokušali ovo izložbu iskoristiti za prezentacijom ovoga napitka. Međutim kako je vrijeme bilo vrlo toplo i sparno malo je bilo onih koji su pokazivali interes uopće kušati ovaj novi napitak koji se služi vreo. Uvoznik čaja iz Indije i Cejlona Richar Blechhynden u strahu od financijskog fijaska dao je da se kocke leda prelijevaju vrlo koncentriranim čajem te da se tako ohlađen servira kao nova senzacija Svjetske izložbe. I zaista oduševljenje i poslovni uspjeh su bili senzacionalni. Vrećica za čaj je također kreirana u Sjedinjenim Američkim Državama. Njujorški trgovac čajem Thomas Sullivan je svojim poslovnim partnerima slao probe čaja u svilenim vrecicama prilagdenim jedno čajnoj salici. Pogodio je američki praktični duh pa je čaj u vrećicama brzo postao dominantan način pakiranja i pripreme čaja.

Čaj se tradicionalno priprema na četiri različita načina. Najvažnije je stupanj fermentacije:

• Bijeli čaj – naziv je dobio jer dlačice na donjoj strani sušenog lista postanu bjelkasto srebrne. Nema fermantacije. Samo su najbolji čajevi izabrani za proizvodnju 'bijelog čaja'. Poznat je i kao car čajeva.
• Zeleni čaj – minimalna fermentacija. Kod tradicionalne proizvodnje te vrste čaja, nakon berbe se u željeznim tavama prži i onda tek suši. Kod industrijske proizvodnje se postupa isto, samo u puno većim spremnicima gdje se i miješaju listovi.
• Oolong – djelomična fermentacija. Nakon berbe se čaj trese u pletenim korpama, a sok koji se iscijedi fermentira sa kisikom zraka. Taj proces se zaustavi s prženjem u željeznim tavama.
• Crni čaj cjelokupna fermentacija. U istočnoj Aziji poznat kao crveni čaj (Hong cha). Sličan je 'Oolongu', ali se fermentacija ne zaustavlja. Proizvodnja tog čaja se završava dužim sušenjem.

Postoje manje poznati poznati čajevi:

• Puh-er-cha je poznat u Aziji kao 'crni čaj' i tamniji od crnog čaja, pa izgledom podsjeća na kavu. To je crni čaj koji više godina sazrijeva.
• Žuti čaj se proizvodi samo u Kini. To je bijeli čaj koji se ne obrađuje odmah nakon berbe. Tu dolazi do minimalne fermentacije. Jedan je od najskupljih čajnih specijaliteta, te ga se ponekad uvrštava u zelene čajeve.

Brojne su blagodati koje čaj ima na ljudsko zdravlje. Sadrži flavonoide koji štite ljudske stanice od slobodnih radikala a neka istraživanja pokazala su povezanost između pijenja, posebice zelenog čaja, i nižih stopa raka. Čaj može pomoći i u snižavanju kolesterola te poboljšanju želučanog zdravlja a njegova redovita konzumacija pomaže u održavanju zubne higijene i zdravlja. A ta dragocjena tekućina, dokazalo je istraživanje TAP-a (Tea Advisory Panel), jednako pomaže hidrataciji kao i voda.

Čajem nazivamo pripravak koji dobijemo namakanjem biljaka u vodi. Pripremamo ga (osim ako na uputama nije drugačije naznačeno) tako što prethodno zavrijemo vodu, te njom prelijemo sušeno bilje (jednu žlicu bilja na dva do tri dcl vode) ili vrelom vodom prelijemo filtar vrećicu s biljem. Šalica ili druga posuda se poklopi i pusti da odstoji 5 do 10 minuta. Potom se procijedi.

Čajeve je najbolje piti nezaslađene, ali mogu se zasladiti medom ili šećerom.

Ako se priprema veća količina čaja, čaj se procijedi i čuva u termos boci, kako bi se izbjeglo ponovno zagrijavanje, ali najbolje ga je piti uvijek svježe pripremljenog.

Kako biste optimalizirali korist koju vam čaj donosi trebali biste piti do 4 šalice čaja dnevno.

Kao voće i povrće čaj je prirodni izvor flavona koji pokreću antioksidante u tijelu. Vrsta čaja koju pijete u tom smislu gotovo je nevažna. Npr. crni i zeleni čaj, potpuno različiti, imaju sličnu količinu antioksidanata.

Također, svaki čaj vraća vodu u tijelo, te ga se može uračunati u 2 litre nužne tekućine (za razliku od nekih drugih napitaka).

Čaj koji se pije duže vrijeme ili preventivno trebao bi biti blaži, pola žlice sušenog bilja na pola litre vode, a za brzo djelovanje priprema se jači čaj, jedna čajna žličica na 1 dl vode.

Za vanjsku uporabu priprema se čaj nešto jače koncentracije, iako se kod kupke koriste zbog velike količine vode i dosta blaži pripravci. 

Danas je čaj, nakon vode, najpopularnije piće na svijetu. Uzgaja se u više od  25 zemalja i postoji preko 1,500 njegovih vrsta.

Pod nazivom čaj podrazumijevamo dva osnovna tipa, s obzirom na vrste sirovina i zakonodavstvo:

• pravi čaj čine listići ili lisni pupoljci čajeva (vrsta Thea sinensis ili Camellia sinesis po novoj nomenklaturi), a prema tehnološkoj obradi sirovine razlikujemo crni čaj (fermentirani) i zeleni čaj (nefermentirani). Istinski ili pravi čaj proizvod je izrađen od sušenih listova ili lisnih pupoljaka čajnog grma ili drveta čajavca.
• domaći čaj čine biljke ili voćne sirovine od kojih se dobiva "čaj". Uz naziv "domaći čaj" obvezno je specificirana vrsta sirovine od koje je čaj izrađen (menta, kamilica, šipak, voćni). Zato ime "domaći čaj" ne znači da je proizveden isključivo od domaćeg bilja ili voća.

Uz čaj se može sanjariti, ali i koncentriranije vladati duhovnim i fizičkim naporima. On je pomoć pri opuštanju, darovatelj energije, zdravlja, nacionalno piće, ljekovito sredstvo, razonoda, sredstvo za uživanje i druženje te ugodna ovisnost bez nuspojava.

 Onaj tko pije čaj ne mora si čak ni predbacivati da ima porok. Pijenje čaja smatra se finim kultiviranim uživanjem i osoba sa šalicom čaja u ruci uvijek dobro izgleda.

 Svejedno jeste li u smokingu ili kućnoj haljini, čaj odgovara svakoj prigodi i svakom dobu. S druge strane, pijenje čaja može biti stvaralački odmor, kada se mora razmisliti o predstojećem fizičkom ili duhovnom radu ili važnoj odluci. Tada vam preporučujemo: najprije skuhajte šalicu čaja i prava ideja dolazi sama od sebe.

Čaj je užitak, navika, druženje i doživljaj. Kod nas je još uvijek uvriježeno mišljenje da valja piti čaj kada se želimo ugrijati ili smo bolesni. To proizlazi iz poznate pučke medicine u kojoj se nekim vrstama čajeva stvarno tegobe mogu ublažiti ili čak potpuno ukloniti. To su biljni čajevi od poznatog ljekovitog bilja (ima ih oko 400.000 vrsta, a kod nas oko 140 vrsta).

U području domaćih čajeva dvije su grupe:

• ljekoviti čajevi - koji podliježu registraciji i kontroli kao lijek pri mjerodavnim državnim institucijama. Upotreba je strogo propisana i ograničena, a proizvode ih farmaceutske industrije ili pak registrirani proizvođači;
• prehrambeni biljni ili voćni čajevi također često imaju ublažavajući efekt, ali nisu napitak čija je količina ograničena i strogo propisana.

Čaj ili čajni napitak osiguravaju organizmu potrebne mikroelemente (minerale...), potrebnu količinu vode, i to prokuhane (mekane) vode koja lakše prodire u međustanični prostor te ujedno brže i efikasnije čisti organizam od nakupljenih toksina.

Fenomen pijenja velikih količina prokuhane vruće vode u vidu "čaja" poznat je u vrućim tropskim i suptropskim područjima jer se time ublažava prekomjerno znojenje, čisti organizam, a poznata je i prevencija od zaraza. Zato je pijenje čaja za vrućih ljetnih dana zaista djelotvorno i korisno.

To je važno naglasiti za sve, a posebno djecu i starije osobe kod kojih je potreba za vodom, mikroelementima i vitaminima nešto veća.

Uz to voćni čajevi sadrže vitamine, posebno vitamin C, a kako se mogu piti i nezaslađeni, pogodni su osvježavajući napitci bez energetske vrijednosti.

Pijte čaj stalno i svakodnevno jer:

• čaj ujutro budi, osvježava duh i misli, podržava kreativnost i potiče volju
• čaj u podne opušta, obnavlja i čisti organizam, olakšava probavu, posebno teško probavljive hrane, vraća organizmu vodu i, uopće, uz čaj se druži i opušteno čavrlja
• čaj navečer opušta od naporna dana, umiruje, uspavljuje, daje osjećaj mira i zadovoljstva, olakšava probavu i osigurava bolji i mirniji sa
• čaj zimi grije, opušta, ispunjava duge večeri, pobuđuje volju, daje energiju;
• čaj ljeti osvježava, smanjuje znojenje, osigurava organizmu dovoljne količine vode, vitamina i ostalih mikroelemenata, čisti organizam od toksina, diže energiju, vraća volju